događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Kukić
Eee, kakva su to bila vremena! Druga polovina dvadesetog stoljeća! Posve, posve drugačija!
Moje djetinjstvo ima puno dodirnih točaka sa životom Emilovim (pokojni Emil Cipar, suosnivač i urednik HGB, op.ur.).
Rodili smo se i živjeli u približno isto vrijeme. I dok sam čitala priče pod naslovom Vječno gladan iz Emilove zbirke „Ono malo duše“, pronašla sam toliko sličnosti s mojim djetinjstvom.…
Tekst: Dragica Šimić
Tea
Kada bi otvorila prozore možda bi sjeverac zgrabio sve te sive, opore misli i sjećanja i rastjerao ih kao tmaste, zgusnute oblake iznad njene glave. Ali vani je bjelina opčinjala joj oči i nije htjela pokvariti ljepotu borova čije su se grane savijale pod teretom snijega ni oteti veselje usamljenom vjetru što je kovitlao bijele nanose, vraćao ih u visine i veselio se njihovom ponovnom padu.…
Tekst i foto: Marija Kukić
Ovih prohladnih zimskih dana i ledenih noći kutjevačkim vinogradima čuju se pucnji, odjekuje svirka i pjesma. To vinogradari i vinari proslavljaju Vincelovo, Vincekovo, Vinkovo…ili kako se već zove u nekim drugim krajevima Lijepe Naše.
Proslavlja se ovaj dan na različitim mjestima i na različite načine. No, u ovom kutku moje Zlatne doline ovaj dan ima posebno značenje. Tu se nalazi kolijevka vinove loze i prijestolnica vina.…
iZ NAŠE ARHIVE …objavljeno 06. ožujka 2011.
Iz bilježnice moje bake
piše: Emil Cipar
Ne znam zašto, ali u doba poklada često mislim na grenadir-marš, granatir-marš …ili kako se već sve to jelo ne naziva. Prosto je to jelo, koje se često jelo, a bilo je gotovo redovno na pokladni utorak na stolu. Ne znam zašto …je li to bilo povezano s nekom tradicijom, ali bilo je tako. Grenadir-marš i krafne.
Pjevalo se i veselilo i nekada za poklade. Sve je bilo nekako spontanije, opuštenije, luđe……
Nela Stipančić Radonić
za gušu stisla čvrsto zima
pa sve bijelo, bijelo pred očima
dah se ledi, a suze trepere dok lagano klize
niz lica prolaznika s rukama zavučenim
duboko u džepove
kao miševi u svoje rupe, a noge
navrat-nanos poskakuju po zaleđenoj cesti,
dok neke plešu nezgrapno po zraku
skupa s ledenim vjetrom što s krovova vreba…
Iz naše arhive ...objavljeno 24.05.2011.
piše: Sonja Breljak
Poput riječi dijaspora, tako mi uvijek tvrdo i grubo zvučala i riječ integracija. Znači puno a opet zvuči nekako isprazno. Riječi dijaspora u Hrvata se pokušalo stati u kraj, nadomještajući je blažom riječju /hrvatsko/iseljeništvo pa opet ona prva nekako preživjela sve te napade i …iako znači nešto drugo …ostala visjeti u zraku kao naša odrednica.
Ni s riječju integracija nije se puno bolje sreće. Od česte upotrebe zadnjih godina, postade pomalo bezlična, potrebna a ne previše…
piše: Marija Kukić
Na vlatima nježnih mekih travki, na nejakim laticama prvog procvalog proljetnog cvijeća sjaje se i zrcale biserne suze pod tek probuđenim zrakama Sunca. Čini se da je mala vila Kosjenka razbacala po tratini sve čarobne bisere koje je sobom ponijela na Zemlju. Ti biseri rasuti posvuda, jutarnja su rosa koja se sjaji i blješti u naručju Sunčevih zraka. Tako čiste, tako sjajne, tako nevine poput suza koje teku, teku, teku…niz čovjekovo lice! Tko zna! Možda to i jesu nečije suze?…
piše: Ruža Silađev
Potli Sveta Tri Kralja, svit se već maličicko i ulini. Od nerada.
Uveče se drima
a ujtru je zima.
Kad pogledaš
na kudelju,
a ona je cila.
A, već je pofalilo i snove i pučice. Zatriba i buba i bubica i ponjavki i taraka. Svega. Ku’će se šta će, neg ajd povratit ono di si zaostaš, pa pravac na…
piše: Viktorija Banić
Čekala sam na tramvajskoj stanici i proučavala oko sebe sve što se može proučavati, ne bi li natjerala vrijeme u neku višu brzinu. Pogled dolje – cipele, papirići, spuštene torbe i vrećice. Pogled gore – reklame, fasade, ptice, grane…
Na pola puta, između stopala i oblaka, uđe čovjek u moje vidno polje. Malo je reći uđe….
Osamdeset godina je, sigurno, nanizao na zemlji. Visok i tanak,…
