ZAR BIH MOGLA BEZ TEBE…

ili ...Kako započeti dan?

piše: Marija Kukić
3 AdventProhladno je. Vrijeme došašća. Započele su jutarnje mise zornice. Cik je zore. Na ulici mrak. Tama. Nema prolaznika. Samo pokoja mačka zamijauče, poneki pas zalaje …

Do ušiju ovog zimskog praskozorja dopire fijuk vjetra, čuje se pucketanje suhih grančica na drveću, glasno  šuškanje zaostalih listova na…

više

JID GRINTA I NERVOŽAST ŽIVOT

piše: Jadran Šantić Šangarelo
imagesEvo moran odma počet sa nikon grinton i to me baš ne sladi jerbo bi voli notavat na kartu čako lipo jušto po miri sritni judi a ne nesriknajci ka ča smo mi ovod u Ervasku.

Ka prvo moran reč da me ni nikako drago ča se ova nazovi gospoda i gospoja prin ikakve utrke za prisidnika Ervatistana tučedu teškin besidan, uvridaman i tvrdnjaman bez osnova kontra drugi, a jopet mi se čini da je šjor Ive Josipović jedini zadrža onu jusku i gosposku notu smirenosti i uvažavanja drugi.…

više

SLAVUJ VIŠE NE PJEVA

Iz naše arhive

Emil Cipar …objavljeno prvi puta 12.03.2013. u rubrici “Vječno gladan”

Mlijeko je imalo važnu ulogu u našoj prehrani. Prvo vrijeme dok otac još nije radio u poduzeću nismo ga baš imali u izobilju. Kupovali smo ga u selu i nismo to činili svaki dan. O siru, vrhnju, putru, kiselom mlijeku… mogli smo samo sanjati.

Bilo mi je teško priviknuti se na novi režim ishrane, pogotovo što je u mom ranom djetinjstvu u Bosni mlijeka bilo u izobilju

Kada smo malo stali na noge i otac se zaposlio počeli smo…

više

TAKO ODLUČIH KRENUTI U NJEMAČKU

piše: Jadranka Haznadarević
61718Kada me moja pokojna mama vodila sa sobom na kopanje, obično je to bilo za kaznu zbog loše ocjene. Svaki put kad zastanem da malo ispravim kičmu, ona bi dreknula:

“Kopaj kopaj vraže, paš  vidit jel  lakše kopat ili učit knjigu, ne budeš li učila ispisat ću te iz škole pa ćeš čuvat Brnjakove svinje.” –

Ma ništa mi na svijetu nije bilo mrže od kopanja, možda jedino…

više

GRADU ZA ROĐENDAN

tekst i foto: Slavko Žebić
DSC03245Osijek/
U utorak, 2. prosinca, Osijek je proslavio svoj 228. rođendan, u znak sjećanja na nadnevak kada su tri gradske cjeline spojene u jednu.

Na svečanoj sjednici Gradskoga vijeća gradonačelnik Ivan Vrkić povukao je paralelu glede osječke multikulturalne povijesti s aktualnim zajedništvom Europske unije i istaknuo da su i davno…

više

ZA POZIV POZVANA

Među pacijentima s osmijehom na licu: dr Suzana Erić 

tekst i foto: Marija Kukić
100_2661 (2)Požega
/ U ovim teškim vremenima kada se pitamo kako ćemo i hoćemo li uopće preživjeti do sutra, čovjeku je ponekada potrebno tako malo: široki osmijeh, čašica razgovora, kap razumijevanja, trunak strpljenja…

Ne, nikome nije lako! Pogotovo kada te probleme malog, običnog čovjeka pritisne saznanje da dragi član najuže obitelji boluje od neizlječive bolesti.

O emocijama koje se javljaju u trenutcima te crne, …

više

NAJLJEPŠI BOŽIĆNI POKLON

piše: Ante Skazlić
Šime je i deseti dan sjedio sam za stolom, u kutu tvorničkog restorana jedeći zadnje ostatke doručka.

Bio je zbunjen, o glava mu je pucala od buke strojeva i razgovora ostalih radnika na njemu nepoznatom jeziku. Za trenutak bi ga obuzeo prezir rema rođaku Juri, pomogavši mu da dođe na rad u Njemačku, grad Singen, zaposlivši ga u tvornicu elektromotora, a potom ga pustio da se sam snalazi kako zna i umije.…

više

SRAMIM SE

piše: Marija Kukić
O,  koliko čovjek može voljeti! Koliko je ljubavi  u srcu ljudskom! Sve te ljubavi različite su. Drugačije se ljubi dijete, roditelj, brat ili sestra, drugačija je ljubav prema bračnom drugu … Drugačijom vrstom ljubavi voli se rodbina, rođaci, prijatelji, znanci.

Ljubi se i vlastito gnijezdo i mjesto na kojemu je ono sagrađeno. Zavičaj, domovina… o, koliko ljubavi nosi čovjek za njih u svom srcu!  O toj ljubavi progovorio je Euripid:…

više

NEK CIJELI OVAJ SVIJET

 2. dio: Jalta, Jalta

tekst: Marija Kukić
e2715b5be97f5c718a340a34900a43ad_header
Kutjevo-Zagreb/Hodajući Vlaškom ulicom prema Gornjem gradu i kazalištu Komedija, motale su mi se glavom najrazličitija  pitanja:

„Pa, ja nemam sluha. Kako će mi uopće „sjesti“ jedan mjuzikl?“
„Koliko dugo će  trajati  predstava?“
„Hoće li mi biti dosadno?“
„Tko će igrati glavne uloge?“

više

OSTAJEMO ZAUVIJEK

ISELJENIČKE PRIČE …Iz naše arhive/objavljeno 04. kolovoza 2010./
piše: Sonja Breljak

Berlin/Godina 2003. Sjedimo u uredu naše berlinske odvjetnice. Hoćeš-nećeš, bi prije par godina neophodno obratiti se stručnoj osobi za pomoć. Borba s birokratskim sustavom, nepoznatim pravilima koja na šturom, suhoparnom, pravnom, njemačkom jeziku pojašnjavaju naš status u Njemačkoj i Službom za strance koja nas pritiska, postala nemoguća. Poput borbe  s vjetrenjačama. A naš status u stvari …nikakav! Boravak nam se zove Duldung …u prijevodu s…

više