SVETA ANA

piše: Ruža Silađev
I’ sela u polje, na putu za Svetu Anu, priko Bivolča i Jugova Polja, na Resanović, pa sve do Tetmana, kad bi dude znale pripovidat… Pripovidale bi od salaša, gazda, biroša i odadžija.

Salaša je bilo nuz drum, veliki i mali. Siromaški i bogati. Rusov salaš, dva Olcerova, Mrčkov, a posli Bročin ka’ su se Mrčkovi zaželjili sela. Dole nuz kanal čelo Maloga i Velikoga Šibovca, Košutov salaš, Makov, a posli Purišin ka’ jim je poginilo dvi divojke u partizana, pa su od zafalne države dobili švapcki salaš. …

više

PRVA I JEDINA LUTKA

piše: Marica Žanetić Malenica

Gledajući u hrpe igračaka, što skupih što onih petparačkih, kojima se u dnevnom boravku i u dječjoj sobi igraju moja unučad, pitam se raduju li se ijednoj od njih, imaju li vremena i prilike izigrati se s njom onako pošteno prije nego što od roditelja iskamče neku drugu ili je dobiju na dar u različitim prigodama.

Pitam se još puno toga dok se pokušavam prisjetiti čime sam se igrala kao dijete?…

više

FILDŽAN DRAMA

Iz naše arhive/ objavljeno 07.07.2012.

piše: Sandra Marelja Muić
Mijo pogleda prema golemim ulaznim vratima sa kojih su sjajile kromirane oznake. U drugom kraju dvorišta ga je već čekao Edo zasukanih rukava pored miješalice za beton koja je svirala svoj grenadir marš.  Dok je povadio sav alat i silne kanturine za maltu, ovaj je već uspio umiješati jednu turu, niti ne pripalivši cigaru koja mu …

više

OBIČNO, MALO OSVJEŽENJE

piše: Marija Juračić

Mnogo se lijepih stvari trenutno događa u našoj vladi. Ljeto je vruće, udarila sparina pa je svako osvježenje dobro došlo.

To osvježenje vlada provodi smjenom nekolicine ministara.

Ako se pitate zašto čini taj napor, odgovor je – osvježenje.

Kada ode neki europski ministar, stvari su jasne, ali nema osvježenja. Lijepo se napiše razlog razrješenja ili njegove ostavke…

više

MAJA

Iz naše arhive/ objavljeno 26.03.2012.

piše: Sandra Marelja Muić
Jozo se ispravi na trenutak  ne bi li ublažio bol u leđima. Dva reda dalje, Anđa je potpuno odsutno obrađivala svoj red sa krumpirima bez potrebe za, makar sporadičnom komunikacijom  u ovoj pustopoljini.  Od jutros je cestom prošao samo jedan rasklimani tamić i više se ništa nije dogodilo osim što  su uspjeli obraditi  cijelu lijehu sa kapulom i skoro pa pola krumpirišta.  Nije ni čudo da je Anđa djelovala odsutno, jednolični rad i presuha zemlja  ubacili su joj mentalni sklop u mod za hipnozu, pa je zato i tako brzo …

više

PRABAKA

piše: Dubravka Lisak
Imala sam dvije prabake. Jedna od njih bila je bakina majka. Zvala se Katica i živjela je u staroj drvenoj kući na donjem dvorištu.

Pamtim je kao čudnu ženu, mršavu i okretnu, koja je uvijek iz nekog neobjašnjivog razloga hodala i pričala sama sa sobom. Ponekad me čuvala, ali mi nije bila omiljena baka. Baku Maricu po ljubavi koju sam osjećala prema njoj nitko nije mogao nadmašiti.

Baka Katica je imala staru kuću koja se sastojala od samo dvije…

više

SPLITSKI GRGUR – SVJETSKI SREĆONOŠA

tekst i foto: Marica Žanetić Malenica

34.Nije lako naći sreću u sebi,
a nije ju moguće naći nigdje drugdje.

Jeste li znali podatak da je internetski portal virtualtourist.com uvrstio palac splitskog Grgura Ninskog u Deset velikih simbola sreće?

Što naša sreća ima s dodirom najvećeg nožnog prsta kipa biskupa iz 10. stoljeća, s pravom se pitate?! Ima, onoliko koliko mi želimo i hoćemo da ima.  Ni više, ni manje.

Naš slavni kipar Ivan Meštrović izradio je ukupno tri spomenika Grgura Ninskog, biskupa koji je u Ninu stolovao od 900. do 929. godine i bio veliki zagovornik staroslavenskog jezika i narodnog pisma glagoljice. Prvi njegov kip je još 1929. bio postavljen u Splitu. …

više

POLITIČKA DEMENCIJA

piše: Marija Juračić
Počela me zabrinjavati moja zaboravljivost. Šutim o njoj jer možda se radi samo o zamoru dotrajalog materijala, a i ne dam gušta mojem zetu koji bi odmah počeo spominjati moju godinu proizvodnje.

Ali vama ću povjeriti što mi se dogodilo.

Ergo, došlo je lijepo vrijeme i trebam osvježiti garderobu. Mnogi sati na moru i večernje šetnje ne traže da kupim bogznašto. …

više

BAJKA KOJA TO NIJE

piše: Marica Žanetić Malenica
U Dubrovnik sam stigla autobusom jednog lipanjskog nedjeljnog popodneva 2000-te godine. Sutra ujutro pratim, za glasilo tvrtke u kojoj radim kao novinarka, međunarodni skup o nuklearnoj energiji.

Ako igdje nisam doma, onda na ovakvom događanju nisam – ni zbog vrlo specifične stručne tematike ni zbog istog takvog engleskog jezika kojim govore sudionici, uglavnom stranci.…

više