ZLATNO ZRNO NA DLANU

TEATAR ERATO / TEATAR &TD, Zagreb

Thomas Bernhard: “VELIKI ODLAZAK”
Rađeno po drami Thomasa Bernharda: “Minetti”.
Dramu je preveo i za izvođenje adaptirao u monodramu: Zdenko Jelčić.

piše: Dijana Jelčić-Starčević

najava velikog odlaskaGledala sam ga na sceni. Slušala njegov glas obilježen znakovljem razbuktale sudbine, označen spaljivanjem nemani izronjene iz nagnuća nebeskih sfera postojanja. Bilo je kao u noćima punog mjeseca, opijalo me njegovo sebstvo, snaga njegova pogleda odlutalog u dramu ostarjelog sanjara, u Minettiev život ispisan raspuknućem iluzije…

Čekanje na direktora teatra i ostvarenje želje. Nakon trideset godina, ponovo igrati kralja Leara. A Kralj Lear je maska, Minetti nosi masku trideset godina i čeka trenutak izlaska na scenu velikog teatra… Direktor ne dolazi, rezervirano mjesto ostaje prazno.

više

INICIJACIJA DUŠE

piše: Dijana Jelčić-Starčević
Drvo starog kestena u perivoju djetinjstva je u meni podtaknulo mehanizam inicijacije, probudilo sjećanja, uspomene i postalo zrcalo u kojem vidjeh svoje nespoznate, nesazrele, neodživljene emocije.

Prvo smo pod krošnjom plesali sa zrakama sunca, igrali se skrivača sa sjenkama njegova lišća, puštali da nam pere lice kiša čije su se kapljice razbijale u tisuće kristala dodirujući njegove grane.

više

SLIKOPIS

Od Podvinja do Kutjeva

tekst i foto: Marija Kukić ...foto album
Zimski prohladni dan. Staze zaleđene, a putovi, dvorišta, njive, vinogradi, šumarci, šume… sve je prekriveno sjajnim bjelilom. Kažem sjajnim jer se sve cakli od hladnoće obasjano zubatim suncem.

Valja put pod noge i pravac Slavonski Brod. Koja cesta je bolje očišćena? Kojim putem je sigurnije? Koji  je manje zaleđen?

Dogovor je pao. Ići ćemo cestom koja kroz…

više

NIKADA PRESTARI ZA ZAGRLJAJ

/Povodom Međunarodnog dana zagrljaja – 21. 1./

tekst: Marija Kukić
hugKažu da je vrijeme između Božića i Valentinova razdoblje u kojemu se kod velikog broja ljudi osjeća emocionalna praznina. Što može biti bolje od starog dobrog zagrljaja?

Zagrljaj je prekrasan dar, jedna veličina odgovara svima. Umjesto rukovanja, danas zagrlimo prijatelja! Zagrlimo sve koje volimo, ali i  sve one oko nas,  jer danas je Međunarodni dan zagrljaja!…

više

ŽIVOT S UMJETNIKOM

piše: Dijana Jelčić -Starčević
zdenko minetti 3Dijelim život s umjetnikom. Uz  njega naučih koračati na tananoj niti između mahnitosti i ozbiljnosti,  balansirati na sponi  između sanjarija i epistemoloških istina.

U pojavnostima percepcije naučih gledati događanja drugačije, promatrati ih kroz prizmu osjećaja u prostornosti osobne slobode, one tajanstvene Kafkijanske slobodnosti koju otkrivamo tek u sebi.…

više

NENAPISANA KNJIGA

piše: Dijana Jelčić-Starčević
borgesUšla sam u Borhesovu knjižnicu nelinearne književnosti, u njegov vrt razgranatih staza, u grananje vremena, u labirintsko doživljavanje stvarnosti, u svjetlosnu dimenziju postojanja.
Metafore postaju siluete u tkivu sna, kristalni bljesak u zagrljaju duše i materije, biserje iznjedreno iz sedefa duše.

Spoznajem koliko toga još uvijek ne znam, koliko toga treba još doraditi, preraditi, preobraziti, oblikovati.…

više

IZGUBLJEN DAN

piše: Dijana Jelčić Starčević
aleph-jorge-luis-borges„Radius Alepha je bio neka dva ili tri centimetra, ali kosmički prostor je bio tu u nesmanjenoj veličini. Svaka stvar (recimo, Mjesec, ogledalo) bila je beskonačno mnogo stvari jer sam je ja jasno vidio iz svih točaka u svemiru. Vidio sam prostrano more, vidio sam zoru i sumrak, vidio sam ljudsko mnoštvo Amerike, vidio sam prosrebrenu paukovu mrežu u središtu jedne crne piramide, vidio sam oronuli labirint  (u Londonu),….“

Svaki jezik tvori spisak simbola; da bi se njima baratalo, sugovornici moraju imati zajedničku prošlost. Kako da drugima prenesem beskonačni Aleph što ga moje bojažljivo sjećanje tek ovlaš zahvaća? U sličnoj nevolji, mistici su se utjecali mnogobrojnim znamenjima; da označi božanstvo, jedan Perzijanac govori o ptici koja je, na neki način, sve ptice; Alanus al Insulis, o kugli kojoj je središte posvuda a obodnice nigdje; Ezekijel, o anđelu s četiri lica, koji se istodobno obraća i Istoku i Zapadu, Sjeveru i Jugu. (Ne navodim uzalud ove nepojmljive analogije; one se, donekle, dotiču Alepha), Jorge Luis Borges.…

više

BOŽIĆNA SPOZNAJA

piše: Dragica Šimić
BOZIC-U-OSIJEKU_image_galleriaNoć nije bila prijateljica ni saučesnica samoći, bila je samo pojava koja je neminovno dolazila na kraju dana. Možda je sa sobom, unutar zatvorenih prozora donosila često misli u svom okrilju ili su one oduvijek bile tu, u tom zatvorenom prostoru punom uspomena koje bi oživjele u slikama davnih dana obiteljske idile, svakom predmetu koji bi dodirnula, pokućstvu s kojeg je brisala nepostojeću prašinu lašteći  ga do visokog sjaja, milujući ga kao zadnjeg prijatelja kojemu je još zahvalna za…

više

ČESTITKA BEZ ADRESE

piše: Viktorija Banić
Svanulo je i Silvestrovo, a još se osjeća miris Božića, užurbanih priprema, iščekivanja, posebno kod onih kojima je „Božić“ stizao izdaleka, pa je sve moralo biti i još mrvicu bolje i radosnije. Puno je duša rođenih ovdje otišlo davno, iz nekih svojih razloga, a odlaze nažalost i danas iz, rekla bih, ponovljenih razloga. Ali stignu, za Božić.

I ja Božiću zahvaljujem jer je došao prelijep, topao, obiteljski. Ponovio nam se i dogodine baš isti ovakav. Ma i bez snijega! …

više

KAKO JE NEKADA BILO

 Iz knjige “Divani iz Sonte”

tekst i foto: Ruža Silađev

 Božić

Prvi dan Božića. Jutro. Ne žuri se niko od stariji rano dignit. Samo toliko da dica stignu na malu misu. Veliki će na veliku.

Od sinoć je sve sprimito s astala. Na krušnomu tarku stoji zdila lučenja. Svi na Božić moru zajedno fruštukovat. Mada smo se malo na slame noćas nažuljali, pa nam se spava.…

više