Marica Žanetić Malenica
bez njih
moje daljine mutne su, nejasne konture
u bjeličasto paperje ovijene
koraci nesigurni, oči slijepi golišavi ptići
od mladih smo dana naočale i ja jedno
one su bistrina moga vida, modni detalj…
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Ruža Silađev
Budim se. Pružam ruku na jastuk do mene. Nisam ni morala. Prazan je. Ma, da, kako i ne bi bio kada se već iz kuhinje širi miris pržene slanine i jaja. Ljutim se ponekada, jer cijela kuća miriše na prženje i mora se provjetravati. Ustvari, psssst! Fino je, jer ću i ja sjesti za stol, a on će poslužiti doručak i meni.…
Iz naše arhive/ objavljeno 10.05.2010.
tekst: Emil Cipar
Šetam ulicama grada. Bez nekog posebnog cilja. Tragovima prošlosti …nazivam te šetnje, koje nemaju nikakvo realno opravdanje, a ipak su potrebne kao lijek, bez njih život ne bi bio ono što jest.
I grad je u štimungu kao i ja. Izlozi, koji više govore o umiranju nego o životu, ljudi sa zabrinutim licima, poneki pas lutalica, koji prividno slijedi neki cilj, nekoliko Roma, koji svoje prenatrpane bicikle guraju pored sebe. Na biciklima su …kao i u muzejima, ostaci neke bolje civilizacije …plastične ambalaže, stara odjeća, …
piše: Dragica Križanac
Bio je mali Uskrs. April 1992 godine. Trebalo je nekako preći pješice ta četiri kilometra, uz rijeku Lašvu.
Gurala sam kolica kroz blato u kojima je sjedio moj dvogodišnji sin a moja djevojčica od osam godina koračala pored mene stežući praznu bratovu flašicu u ruci. Na leđima mi je bio ruksak u koji sam spremila uskršnje ponude za mamu.…
O aktualnim zbivanjima i mojim pogledom na tematiku školstva u Hrvatskoj i Irskoj.
prilog: Dubravka Lisak/ Život u Irskoj
Čitam, digla se velika frka u Hrvatskoj oko Predsjednikove supruge koja se obraća školi ukazujući na nepravilnosti u ocjeni njihovog sina.
Sjetila sam se svojeg školovanja u sesvetskoj gimnaziji i studiranja poslije. Ocjene su takve kakve jesu, od 1 do 5. Niti…