događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Marijan Gubina: “260 dana”
Dugo je trebalo osobi da se približi, no kako se približavala, tako je sve više sličila mom tati. Ocjenjivao sam, tj. uspoređivao glavu, kosu, pokrete. Podigao je glavu. To je tata!
Toliko sam brzo htio sići s drveta da sam usporio sam sebe, no došao sam do grane s koje mogu skočiti. Skočio sam na noge, pao na glavu i kao pantera iz ležećeg stava zagrebao prema svom tati.
Zbog prevelike želje da stignem što prije, trčao sam kao lud, …
ŠTORIJE IZ MALOG MISTA
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Ovo ča ću van sad spjegat živa je istina, samo ču ja velikin ribariman prominit imena a more bit da imena neču ni duperat.
U jedno naše lipo dalmatinsko misto di jema ribari više vengo brodi živedu dva stara prijateja. Ta dva stara prijateja se toliko družidu i karaju da se more i o toj temi napisat velika štorija, ma o temu drugi put.…
ŠTORIJE IZ MALOG MISTA
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Je judi moji …ovo van je štorija iz malega mista. Malega mista na ijadu i po metri nadmorske visine. Malega mista di se samo radi lipi staz za smučkanje (ća bi mi dalmatinci rekli) …beredu pusti pinezi. Je, je! …dobro ste proštili, a moran van spjegat i jednu važnu informaciju da su na toj lipoj lokaciji i na svin okolnin mistiman Hrvati najbrojniji gosti i da svaku godinu u prvi misec jema hrvatska šetemana di se sviri hrvatska glazba i hrvatske pisme i to tuta forca.…
Marijan Gubina: “260 dana”
Eto, i taman kad nam je dao razloga za sreću opet je još gore. Tjeraju nas našoj kući, a tatu ostavljaju na strijeljanju. Svi smo nepomični, nijemi, a suze same liju, kako kod nas, tako i kod njih. Moj tata se trudi zadržati suze i tihim jecavim glasom moli mamu da nas odvede. Mama nas drži za ruke no ne kreće. Pognula se i jeca. Moli Boga i sve svece pa priča nešto što ne razumijem.
-Kreći, kurvo ustaška! Vodi tu kopilad dok vas nisam pobio.…
ŠTORIJE IZ MALOG MISTA
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Da se nebi krivo svatilo neće ovod bit rić ni o kavoj poštijerskoj kartolini, vengo o jednoj smišnoj dogodovštini koja se zbila u jednemu lipome i smišnome dalmatinskome mistu.
Kako svi znate lito je najluđe vrime o godine kada se spušćaju turisti sa svi stran svita da bi vidili lipote naše Jadranske obale, a napose lipote naši otoka i škoja u kojiman su sakrivene najlipše vale i valice na svitu.…
Iz bilježnice moje bake
piše: Emil Cipar
Čim dođe zima dođe mi želja za tipičnim zimskim jelima. I to ne nekim kompliciranim, već onim jednostavnim, starinskim. Kuhinja moje bake pojavi se pred očima kao da je jučer bilo.
Bilo nas tada puno čeljadi u maloj kući u blizini Prnjavora u Bosni. A kuhinja nije bila samo kuhinja, već je imala višestruku namjenu. U njoj se jelo, kuhalo, grijalo, primalo goste, molilo, kartalo, plelo, prelo, tkalo, održavala prela……
Marijan Gubina: “260 dana”
Umirivala me mama obećanjima kako će sve biti dobro, kako ćemo se jednom vratiti kući i opet imati sve. Kako će mi napraviti kalupaše[1] i gužvaru s orasima i makom.
Gotovo da smo se i privikli na smrad u prostoriji. Gotovo da smo prihvatili kompletnu situaciju kao normalnu i taman kad postane jednolično, dogode se promjene. Pojačani razgovori pa galama prekidaju našu prigušenu atmosferu.…
IZ NAŠE ARHIVE …objavljeno 29.06. 2010.
IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
piše: Sonja Breljak
Berlin/Nije baš sasvim točno da cjelokupno hrvatsko iseljeništvo tijekom ljeta napusti Berlin i ode u Domovinu ili drugdje na ljetovanje. Postoje i oni koje u tome spriječe poslovi, obaveze, bolest. Za odmor i daleko putovanje treba i odgovarajuće prijevozno sredstvo a sasvim sigurno i koja lijepa svotica novca. Pitanje je, raspolažu li njome danas svi Hrvati u Berlinu?!
Prava je šteta da sve hrvatske kulturne i ine aktivnosti u ovo vrijeme, skoro zamru. Osim večernjih i nedjeljnih svetih misa, te igre balota u kojem od berlinskih parkova, nema…
ŠTORIJE IZ MALOG MISTA
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Nadan se štioci moji da će te se sitit ovega čovika ča ga spominjen u naslovu, jerbo san ga barenko dva puta spominja u mojin štorijaman iz malega mista.
Dunkve bilo je vako: U naše lipo i šesno malo misto Gradac u Makarsko primorje, žive jedan, po svomen životu, jako interesantan i osebujni čovik …pivač, ribolovac, bivši Galeb i da sve ne spominjen, jerbo bi se mogle otvorit nikiman i jute rane…
Marijan Gubina: “260 dana”
Mlađi mršaviji momak hvata me za ruku i kreće van kanala, a moje noge samo ga prate. Izašli smo iz kanala i sjeli uz rub ceste. Zagrlivši me reče:
-E, maleni, sve će biti dobro! Nisi ti ništa napravio. Kako se zoveš?
Mucavim glasom izgovaram:
-Mavijan.
I bez šokova imao sam problem s izgovaranjem slova r.…