NEK SE PAMTI I SPOMINJA
piše: Željko Mužević
Subota, pijacom u Brodu između klupa perjari (kupci perja) odaje i sve na trube, na baterije, telale (viču):
-Perje kupujemo, novo i staro, kući dolazimo! Perje kupujemo, novo i staro…! …pišu adrese snaši, koje oće perje prodat.
Snaša Marija – Marička Štronjski, iz Donje Bebrine, pogađa se s jednim perjarom i njegovom ženom. Slušamo razgovor. Perjar jednu cinu nudi, ona svoju ne spušća. Onda on zagrizo, navaljijo, oće snašu Mariju, odma, u Bebrinu vozit, daleko mu odpodne čekat. Al…
09 PRIČE
NOVA RUBRIKA
NEK SE PAMTI I SPOMINJA
Željka Muževića, novinara iz Slavonskog Broda, urednika Jutarnjeg lista, ne moram posebno predstavljati, ali moram napraviti ovaj kratki uvodnik. Ne bi to bio problem da Željka ne poznajem, da nam se putevi nisu susretali i susreću još uvjek.
Ono što bi čitatelja moglo zanimati jest da je Željko osoba kao ti i ja. Zbog profesionalnog shvaćanja posla imao je u životu više teškoća nego zadovoljstva. U vrijeme Domovinskog rata, Željko nije argumentirao, komentirao, nagađao… Bio je među borcima na…
Mladosti kojoj nisu dali odrasti
Iz naše arhive …objavljeno lipnja 2010.
DIVAN SKITNJE
piše: Željko Mužević
 Umjesto uvoda: Tijekom Domovinskog rata u Hrvatskoj je poginulo 305 djece, a samo u Slavonskom Brodu ubijena su 33 djeteta dok ih je 107 ranjeno. Najveći broj (16) bili su učenici OŠ Hugo Badalić, ispred kojega se i nalazi spomenik “Djevojčica”, rad akademskog kipara Antuna Babića, podignut 2000. godine. Samo u jednom danu poginulo je šestero djece. Bilo je to 3. svibnja 1992. godine, kada je od avio- bombi tkz. “krmača” u gradu na Savi živote izgubilo ukupno 16 osoba. |
VIJEST SA DNA STRANICE
Prije par dana, kad sam konačno dobila svoj teško zasluženi godišnji odmor, odlučila sam napraviti red u šupi, vidjeti koje stvari treba sačuvati a koje baciti. Kopajući po starim, prašnim kartonskim kutijama, našla sam list novina umetnut između dvije staklenke za zimnicu iz vrlo jednostavnog razloga, da ne zveckaju i da se ne polupaju. Pogled mi je privukla stranice crne kronike i mali, podebljan naslov Našli su ga na klupi pored tramvajske stanice. Sjetila sam se dana kad sam prvi put vidjela tu vijest. Datum je bio pet godina star. Mjesec kolovoz 2002. Pogledala sam…
SASVIM OBIČNA PRIČA
Proljeće u Velikoj Gorici, a može i bilo koje drugo godišnje doba, i bilo koji drugi grad
piše: Sonja Smolec
Ovo je jedna sasvim obična priča. Mogla je biti ispričana ili napisana i u nekom drugom gradu. Ali nije.
Velika Gorica, jedan od najvećih gradova u lijepoj našoj, čist, uredan, u konkurenciji 5300 europskih gradova, osvojio je Srebrni cvijet Europe – renomiranu nagradu europske Asocijacije za cvijeće i okoliš Entente Florale koja je dodijeljena 9. rujna 2004. godine u francuskom gradiću Aix leis Bains.
Zasluženo. Gradska uprava se i prije i poslije toga trudila u gradu održati visoki standard čistoće. Mogli bi poslužiti kao primjer …
KULTURA KOJU NEMAMO
IZ NAŠE ARHIVE ….objavljeno na Hrvatskom Glasu Berlin 01. januara 2010. godine
piše: Emil Cipar
piše: Emil Cipar
Nismo mi za Europu
Hodnik policijske uprave u Slavonskom Brodu. Nas desetak čeka pred vratima na kojima piše Osobne iskaznice. Na tim vratima piše i što je sve potrebno priložiti uz zahtjev. To sam popisao dan ranije, a sada, bar ja tako mislim, imam sve što je potrebno. Prvi na redu je gospodin u trenirci sa hrpom papira u ruci. On nešto nije zadovoljan
VEČERNJAKOVA NAGRADA ZA MARIJA GLAVAŠA
Splićanin Marijo Glavaš, prijatelj i suradnik našeg Hrvatskog glasa Berlin gdje piše u rubrici “Na putu”, dobitnik je treće nagrade 46. natječaja Večernjeg lista za kratku priču koji nosi ime Ranka Marinovića. Glavaš je treće mjesto i pet tisuća kuna osvojio za priču Cipele, svojevremeno objavljenu i na našim stranama. Inače, prvo mjesto i 30 000 tisuća kuna, osvojio je ugledni prozaik i kolumnist Stjepan Čuić, za priču “Igra”. Druga nagrada od osam tisuća kuna…
BOSANSKI LONAC
Iz naše arhive ISELJENIČKE PRIČE
piše: Sonja Breljak
Kod nas se kaže …lako ja iz Bosne ali neće Bosna iz mene! Pa iako je već duže tomu da ne živim u mojoj zemlji, lako li je prisjetiti se njenih mirisa. Potpuno me nikada nisu niti napustili. I sama ih tražim, slijedim i njegujem…
…Kao da sada vidim tu davnu sliku iz moga djetinjstva…
Na štednjaku vri neizbježna, obvezna, praznična sarma, dok mati sva žurna i od rada topla, priprema božićne slastice…
YOU ARE VERY WELCOME!
VON WEGEN TYPISCH DEUTSCH
von: Frank Poschmann
PROLOG “You are very welcome“. Wie oft wurde ich auf meiner diesjährigen Radreise so begrüßt? Ob in der Metropole Sofia oder in Russe an der Donau, in Negotin kurz hinter der serbischen Grenze oder in einer lauten Kneipe in Pancevo. „You are very welcome!“ Wie angenehm klingt dieser Gruß in der Fremde. Und es handelte sich zumeist nicht um eine hohle Phrase, nein, immer wieder wurde mir aufrichtige Hilfe zuteil. Ich denke an Tanja, eine junge Frau aus Orjahovo, Bulgarien. Stundenlang bemühte sie sich …
TAKO ZNANO A TAKO STRANO
ISELJENIČKE PRIČE …Iz naše arhive/objavljeno 28.12.2009.
piše: Emil Cipar
Konačno, konačno, stariji sin Krunoslav se ženi. Osjećaj koji je poznat samo roditeljima čija su djeca prešla tridesetu i o “bračnoj luci” i ne pomišljaju.
O Bože, koliko brige, koliko razmišljanja, pitanja što će biti s njima…, a o unucima – da ne govorimo.
– Bit će to mali svatovi. Samo najuža rodbina, nekoliko prijatelja… i to je to, kaže mi sin jesenas, kada me je posjetio, da mi obznani vjenčanje. – Negdje tamo potkraj