tekst: Dijana Jelčić-Starčević
Ni svježe stablo nema takve kose,
kad ih rasplete, il mraz ih stegne leden,
il´ kad se noćna koprena razvede
K´o te, što Amorove nose.
Ni zvijezde jutra, vlažne još od rose,
Na čistom nebu, privlačne i blijede
Nisu k´o oči što me žegu, lede…