Marijan Gubina: 260 dana
…Dugo smo čekali da se probudi. Spavali smo, budili se, spavali, budili se, no on je bespomoćno ležao.
Jednom prilikom, kad sam se probudio, nisam ležao uz njegovo tijelo. On je ležao na boku uz mamu. Približivši mu se osjetio sam njegovo hrapavo disanje. Bio je živ. Hvala ti, Bože, na čudu.
Zagrlio sam se sa sestrama i pridružio njihovom plaču. Prošao je dan ili dva, možda tri, i ponovo su se otvorila vrata, ponovo me …
Danima nitko nije otvarao. Imam osjećaj da smo svi poludjeli. Sreća da je tata preživio i da smo svi skupa.
Hodam. Hodam. Izvadim ruž, našminkam se. Pored mene zgodan muškarac. Pisac, kaže. Zaokrenem očima.
… Okrenuvši se, potegao je nogu na kojoj je visila mama, koja je na kraju poljubila blatnjav pod.
Jeman jednega prijateja preziva se Buljubašić i nikidan mi je ostavi na šankau našega malega mista jednu plavu kuvertu, moga je niko i promislit da je mito oli korupcija ma kako san ja sam piskaralo mene ne triba mitit jerbo od mene nima nikakve druge koristi doli smija i zajebancije. Govori mi Osvit Radić reka je Ido da češ ti sa ovin znat upravit i da to čuvaš jerbo slike triba vratit. Otvorin ja kuvertu kad unutra dvi slike u …
Svjetlosno uskraćeni ostavljamo trag krede oko sebe
… Nakon nekog vremena, tata je odlučio da ćemo se odmoriti i pričekati mrak jer, kako kaže, nije znao gdje su im položaji i imaju li dalekozore. Super! Svima je olakšao. Mislim da smo u jednom trenutku svi zaspali. Kad sam se probudio, svi su bili budni i gotovo da je počeo sumrak. Mama mi je dala kobasice da pregrizem pa ćemo krenuti. Znao sam da ima i slanine, no neću je jesti jer nož koji sam bacio bio je namijenjen za rezanje slanine.… 