piše: Mirko Popović
Nije više bilo onih koji bi emocionalno identificirati i dešifrirali presušena korita njenih pruženih ruku za pravednošću, niti, smatrala sam, dovoljno užarenog srca za Božje smilovanje;
nije bilo onih koji bi milosrđe nadnijeli nad njeno patničko lice, onō na kojemu je još samo prepoznatljiva bila prestrašenost, izgubljenost, zgroženost, nečujna glazba najstrašnijeg ljudskog progonitelja – samoće. Koja je pred njom stajala kao zadnji, nezasluženi bič golgotske gorčine proživljenog života.…