događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Petnaesto proljeće poslijeratno
Mirko Popović
Zastala na visećem komadiću prozorskog stakla tko zna kada napuštenog vagona činilo im se da ju je napokon smirila vrelina lipanjskog sunca, te da će odahnuti od njena zujanja koje reže mozak. Po njihovim usputnim kriterijima ta muha je kao programirana bezrazložno neprestano uzlijetala kružno se i besciljno vraćajući ateriranjem čas na jedno, čas na drugo mjesto.…
Joža Prudeus
Moglo se. Pokušaj danas Trgom maršala Tita, ili Titovom ulicom…
Ajme, koliko se toga ipak lijepoga, unatoč ružnim vremenima, dogodilo meni i mnogima oko mene.
Srećom da sam ponešto uspio zapamtiti. Evo jedne, nije bogzna kako smiješna, ali možda prođe!
Međunarodna smotra svirača starih glazbala u Ilači
piše: Slavko Žebić
Ilača, malo ali lijepo mjesto u tovarničkoj općini, čuveno je po Gospi Ilačkoj i u novije vrijeme, po tradicijskoj manifestaciji „Međunarodna smotra svirača starih glazbala“, koja je ove godine organizirana po 13. puta.
Započelo je kao županijska smotra još prije Domovinskoga rata a nastavljeno nakon povratka Ilačana kući i vrlo brzo prerasla…
Bez žene i novca nekako, bez odijela i kravate, nikako!
Marija Kukić (Iz sjećanja moga muža)
Majka je ostala udovica s petero maloljetne dječice od kojih je najmlađemu bilo tek nekoliko mjeseci. Živjela je na kamenitoj i škrtoj , ali prelijepoj grudi hercegovačkoj u kojoj je život ovisio o količini vode. A voda je bila škrta baš kao i kraj kojim je protjecala. Jedina rijeka Ričina uglavnom je bila suhog korita, posebice u ljetnim mjesecima.
Bio sam više gladan nego sit. Trebalo je nahraniti tolika gladna dječja usta plodovima zemlje koja je tražila mnogo, a davala malo, na kapaljku. Majka, kao i većina žena toga kraja, ali i vremena, bila je…
Je li to kraj?
Joža Prudeus
Ja sam živi dokaz bezgranične Božje strpljivosti. Rođen sredinom prošlog stoljeća, eto proživjeh, tijekom darovanog mi vremena i s ponosom se spominjem časnih imena poglavara naše Crkve katoličke koji su Petrovom lađom sigurno brodili, kroz sve bure i neverine. Prvo sveto časno ime bijaše Sveti Otac Pijo XII.
Za njega, vjerovali ili ne, prvo sam čuo u školi. Ne baš ovako: Sveti Otac, nego Papa. Dobro ni to nije loše, nego……
Bećarac, svatovac, drumarac, bušarac, poskočice…
Piše: Slavko Žebić
Šokačka je grana u Osijeku, u nedjelju 4. svibnja, organizirala prvo županijsko kvalifikacijsko natjecanje u pjevanju bećarca, tog vrckavog i raskalašenog šokačkog dvostiha, koji svoje porijeklo vuče odvajkada a Šokadija ga je dovela do umjetničke razine, pa ga je koncem 2011. godine, na prijedlog Ministarstva kulture RH, UNESCO stavio na popis nematerijalne kulturne baštine.…
Šokci su oduvijek bili Europljani
piše: Slavko Žebić
Netom završeni Međunarodni okrugli stol Šokačke grane iz Osijeka i Urbanih Šokaca iz Sombora ove je godine okupio dvadesetak sudionika iz Hrvatske, Srbije i Mađarske, koji su u dva dana tražili i dali odgovor na retoričko pitanje: kako se to može biti Europljanin i živjeti u Šokadiji?
Odgovor je jasan i nedvosmislen, Šokci su oduvijek bili Europljani!…
– Braco… hajde, majka je slaba i veoma umorna
Mirko Popović
Gledam na sat. Dugo se zadržala. Pomišljam ustati s klupe i krenuti prema bolničkim vratima udaljenim dvadesetak koraka. Ali u meni kao da raste strpljivost i postaje svojevrsna druga mogućnost. I kaže: Ostani. Sačekaj, tu pod platanima…u miru hladovine.
Iako čekam majku, već zabrinut zbog fiktivne, strahom izmišljene dijagnoze koja…
Krampusologija je ušla pod kožu
Joža Prudeus
Ako vas je ovaj naslov zbunio, ispričavam se, nije od mene, već su mene i moje vršnjake od prvoga do osmoga razreda pučke škole svake godine ponovno učili da u određenim prigodama, po trgu i ulicama, mašemo papirnatim plavo-bijelo-crvenim i crvenim zastavicama i deremo se što nas grlo nosi.
Kad sam već spomenuo zastavice, one prve bi tata gotovo uvijek na brzinu, zabunom rajsneglama pričvrstio na letvicu tako da…
