događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Juračić
„U Zadru prebilo novinara“, kaže mi zet u poznatom dalmatinskom žargonu izostavljanja subjekta u rečenici.
„A što ne bi novinara?“ pitam ga ravnodušno, “kad može curu od pedeset kila, što ne bi moglo novinara? I kakva ti je to vijest? Vijest bi bila da je novinar prebio čitatelja koji se ne slaže s njegovom objavom. Osim toga, kažu, batina je iz raja izašla. Ima odgojno djelovanje.“…
piše: Filip Ćorlukić... Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Došla mi je u posjetu supruga Olga, pa sam dobio jedan da slobodno. Stanovali smo i hranili se u hotelu. Prije polaska razgovarala je s pukovnikom Lukićem i pitala ga zašto me još ne puštaju da se vratim u Vitez. Rekao joj je da sam im potreban i da svim silama nastoje da me vrate nazad u tvornicu, ali da su se pojavili nekakvi problemi koje još treba riješiti.
Šetali smo gradom i kad smo prolazili pored Gradske knjižnice ušli smo unutra, ja sam se učlanio i uzeo knjigu “Engleski bez muke”, a…
piše: Marica Žanetić Malenica
„Je li mi sada sve oprošteno?“
Rijetko kada sam izgovarala ovu rečenicu, ali toga dana jesam. Nije to bio običan dan. Slavili smo 50-i rođendan mojega mlađeg brata, kojemu sam odabrala ime, tako su barem roditelji kazivali.
Uz pjesmu u desetercu, ispjevanu za tu prigodu, darivala sam ga i nečim sasvim neočekivanim. Ispred njega sam na stol stavila emajlirani polulitarski lončić, jedini koji se stidljivo pritajio između…
piše: Marija Juračić
Optužili me da pišem samo o lošim potezima naše vlade, da izjave naše lijepe predsjednice nazivam školskim zadaćama, Sabor mi je neučinkovit, narod čudan…
Nakon tolike kritike shvaćam da sam ja čudna i da ne znam vidjeti dobro, čak ni kada me po kičmi tuče.
I sada, već mjesec dana šutim, jer tražim nešto dobro u našem javnom životu, ali sve dobre stvari kao da imaju neko drugo…
piše: Filip Ćorlukić... Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Konačno je došao poziv za vojsku. Na regrutaciji u Derventi imao sam problema zbog loše karakteristike. Kad me oficir pitao u kojem bih rodu vojske želio služiti, rekao sam da bih želio u mornaricu, ili zrakoplovstvo. On je uzeo moju karakteristiku i kad ju je pročitao, dreknuo je na mene: “Stani mirno! Što si se naslonio na stol k’o neka baba? Ti ćeš meni u obalnu pješadiju, pa ćeš gledati i brodove i avione, a nećeš im moći ni blizu.”
Došao sam u Kraljevo, u pomoćni vod bojne brdske pješadije. Nije…
Piše: Marija Juračić
„Što se kuha, punice?“ pita me zet i ja ne znam, misli li na lonac s mog štednjaka čiji poklopac odiže i gura nos u njegova isparavanja ili na tv emisiju u kojoj upravo vrte priloge naših političara o demografskoj obnovi.
Dok jedni otkrivaju svoja otkrića, drugi viču:“Pa to smo mi već rekli!“ Onda naša televizijska kuća, zbog ravnopravnosti i nezamjeranja, daje red novootkrivenih mjera i red uzvika:“Pa mi na tome već radimo!“…
piše: Filip Ćorlukić… iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Kad sam se vratio u tvornicu rekao sam da sam se oženio, pa sam iz skladišta dopunio namještaj i sve što mi je trebalo. Iz tvornice je bio zabranjeno bilo što iznositi, ali je majstorima bilo dozvoljeno da sebi i ostalim stanarima u radionicama napraviti što nam je potrebno. Samo je trebalo prijaviti, materijal se po minimalnim cijenama kupovao u skladištu, a onda je poslije radnog vremena radnik to mogao napraviti u radionici. Tako su i meni bravari napravili štednjak, koji sam im platio.…
tekst: Marica Žanetić Malenica
Šetam u predvečerje Sustipanom, nekadašnjim starim grobljem koje je danas omiljena lokacija turista i stanovnika Splita. Uz panoramski pogled na Rivu i Grad koji se ugnijezdio podno Marjana, u ovoj zelenoj, romantičnoj oazi mogu se diskretno izmjenjivati male nježnosti, osobito pod okriljem zvjezdanog neba.
Dobro, ne šetam se ni ja sama, ali kao žena u godinama samo – šetam. Zastajemo pokraj ograde koja će se postupno načičkati lokotima čija je nakana zaključati ljubav. Kako to besmisleno zvuči!…
piše: Marija Juračić
Ovo me već pomalo zabrinjava. Nije normalno da se zet i punica tako slažu da i na politička pitanja gledaju iz istog ugla. Da nam je netko prije mjesec dana rekao da ćemo odobravajući gledati na poteze naše vlade, rekli bismo mu da je lud.
A sada, eto, mislimo kako ni njoj nije lako plivati u vodama koje sa svih strana netko muti, burka, izluđuje već izluđene ljude pa se ovi toliko uspaničili da od putničkih agencija, koje ih vode na neke političke skupove, traže garanciju da se mjesto ne nalazi na …