događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Viktorija Banić
Neprestano nas zasipaju izvještajima o aferama, poskupljenjima, curenju informacija, sukobu interesa, tajnim dogovorima, izigranim kolektivnim ugovorima, zagađenjima, namještaljkama, pedofilskim skandalima, odbjeglim tinejdžerima i surovim kaznenim djelima…
Dobro došli u 2018! Pa još red (ne)demografske politike, kao višnja na torti… Ili udarac u trbuh? Zbog čega uopće ujutro ustati?
piše: Marica Žanetić Malenica
Sređujem komodu u kojoj su pohranjene kutije s uspomenama iz znatno mlađahnijih dana. Pri pražnjenju mape s požutjelim pismima, razglednicama i rođendanskim čestitkama na srca i ruže, u ruci mi se našao nemarno otrgnut papirić na kojemu je velikim slovima pisalo: „Zbog tebe bi Mare obišao sve četiri strane svijeta, a kad budem otišao pitat ćeš se ima l’ peta“. Pri dnu datum iz sedamdesetih godina prošloga stoljeća.
piše: Marija Juračić
U našoj se kuhinji opet dobro zakuhalo. Sve se puši i vrije. Kipi. Tisak se usijao, mailovi lete na sve strane, televizija bruji, oni koji bi trebali nešto znati, ne znaju ništa, a oni koji ne bi trebali znati ništa, znaju sve. Teško lovim niti zbivanja pa pitam zeta kako on gleda na nastalu situaciju, a on samo sliježe ramenima i kaže:
„Što se tamo više kuha, to su naši lonci više prazni.“
Vidim da ni on nema relevantne podatke, ali ne zamjeram mu.…
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
Negdje krajem veljače nakon večere sam osjetio da imam visoku temperaturu. Otišao sam do Time i on je izmjerio 40 stupnjeva. Temeljito me pregledao, ali nije mogao ništa ustanoviti. Ništa me nije boljelo. Dao mi je nekakvu tabletu i smjestio me u krevet. Došao je nakon jedan sat i ustanovio da je temperatura nije ništa niža, pa mi je dao nekakvu injekciju. Ujutro mi je izmjerio temperaturu i kad je vidio da je 39,5, rekao je da je to nešto ozbiljnije i odveo me u onu gradsku ambulantu, u baraci na putu prema menzi.…
M O N A K O
tekst i foto: Marica Žanetić Malenica
Kada mi, obični smrtnici, dobijemo jedinstvenu priliku da na jedan dan, i to u ranu jesen, prošećemo Monakom i onda nas u stopu prati dosadno rominjanje kiše (koja je, u prosjeku, obilježje šezdesetak dana godišnje, i to onih zimskih), nekako vam je manje žao što tu ne živite u sve dane života svoga. I ne primate onih minimalnih 7.000 eura, koliko su plaćeni najniže vrednovani poslovi čišćenja.
Znatno cjenjeniji je, primjerice, posao čuvanja praznih stanova sportaša iz drugih…
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
Odgodio sam polaganje zadnjeg ispita.
Gradivo iz Racionalne mehanike je vrlo obimna i teško, pa sam definitivno odustao od pokušaja da do jeseni diplomiram, a u Beograd ću krenuti tek uoči jesenskog ispitnog roka. Želim slušati ispitivanje, jer se i tako mnogo toga nauči.
Do tad ću se odmarati i nastojati potpuno stabilizirati zdravstveno stanje. Uglavnom sam obavljao samo lakše poslovne. Šetao sam i …
Iz naše arhive/ objavljeno 16.07.2011.
piše: Marijo Glavaš
Počinje, evo ga, evo kako je to bilo, slušaj sad pažljivo, sve moraš čuti, ne vrti se, lijepo sjedi i gledaj, gledaj kad ti govorim, čuješ li ti mene, gledaj, smiri se i gledaj u ekran, tako lijepo …ej, je li gledaš, ej, gledaš li, Matko, gledaš li, ma čuješ li ti mene kad ti govorim, odgovori, gledaš li televiziju ili buljiš pored, je li, Matko, lijepo ti govorim, slušaj tatu i gledaj tamo, hajde, prati sve, sve prati i pamti, zapamti sve što se govori… i ako ti što nije jasno pitaj …nemoj da nešto ostane neobjašnjeno, jesi me čuo, sve…
piše: Marija Juračić
Pita me zet što sam se zabuljila u televizor kao da će taj grah dijeliti i kroz ekran?!
Nekako me obuzela tuga dok gledam tu proslavu Praznika rada, te silne ljude koji u redovima čekaju da im poneki političar udijeli porciju graha.
Napominjem, on samo dijeli ono što su nečije vrijedne ruke prethodno skuhale.…
Iz naše arhive/ objavljeno 13. veljače. 2013.
tekst: Emil Cipar
Postoje veliki i mali ljudi. Veliki …ljudi bogatog duha, čistog karaktera, mudre glave, hrabri i odlučni boriti se za svoje ideale.
Mali ljudi …kukavice, ljudi bez ideala i karaktera, plitkog duha, plitke misli, ljudi koje nazivamo sitnim dušama.
Narod je mješavina jednih i drugih. Veliki su obično vođe, a vojska malih slijedi ih. Tako bi to trebalo biti ……
piše: Filip Ćorlukić …Iz knjige “Moja sjećana na minulo stoljeće”
Više nisam ni pomišljao na otpor. Dobio sam uputnicu i uputio se u Bolnicu, koja se nalazila uz cestu pri vrhu uspona iz grada. Malo dalje je bila kuća u kojoj smo nekada stanovali. Bila je to lijepa bolnička zgrada, a podigli su je Austrijanci 1885.g. Od zgrade prema cesti nalazi se veliki bolnički park.
Smješten sam u dvokrevetnu sobu, u kojoj je već dugo vremena ležao osamnaestogodišnji Fuad Alibegović. Njemu je bio zahvaćen veći dio pluća, nije bio pozitivan, ali mu se stanje nije popravljalo.…