RAT TRAJE A ŽIVOT TEČE DALJE

piše: Filip Ćorlukić ….Iz knjige: Moja sjećanja na minulo stoljeće

Osjećaj sigurnosti kojemu su najviše pridonosili snaga i civilizirano ponašanje vojske 5. i 8. domobranske pukovnije, počeo je nestajati kad su te domobranske pukovnije premještene u Slavoniju, gdje se pripremao front protiv u Srbijih ojačanih partizana i sovjetskih snaga koje su se sve više približavale.

Umjesto najavljenog nekog drugog domobranskog garnizona u Tuzlu se došle njemačke i manji broj vojnika njemačko-hrvatskih postrojba. Ceremonijal skidanja hrvatske i postavljanje njemačke …

više

TKO JE OVDJE LUD

piše: Marija Kukić      …foto album
Čitam ovih dana na požeškim portalima: „Nikad manje beba u požeškoj bolnici: Nestajemo li kao narod?“

S velikom zabrinutošću svjedočimo masovnom odlasku čitavih obitelji  u neke druge zemlje. Ljudi je sve manje. Djece još manje.  U požeškoj bolnici broj novorođenčadi svake godine se smanjuje, broj umrlih se povećava. U školama svake godine sve manje je odjela, a u svakom razredu sve manji broj učenika. Sve manje je djece na igralištima, sve manje slobodnih mjesta u grobljima.…

više

NEPRAVDA

piše: Ruža Silađev
Ljeto se bližilo kraju. Vidjelo se to po požutjeloj travi i po voću koje je dozrijevalo. Bilo ga je u selu na svakom koraku. Drvoredi jabuka na ulicama savijali su se od plodova. Plave i žute šljive su padale po zemlji i činile lijepe plave i žute ćilime ispod svojih stabala. Kruške su mirisale i selo je ličilo na zemlju u kojoj «teče med i mlijeko».

Seljani su svakodnevno sakupljali plodove. Od njih su pravili slasne džemove, kompote i sokove. Preostale su stavljali u drvene bačve.…

više

BLISTAVA DOMOBRANSKA POBJEDA

piše: Filip Čorlukić …Iz knjige: “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

Medjutim, idila je kratko potrajala. Jedne noći, oko 22 sata probudila me snažna topovska, strojnička i puščana paljba. Skočio sam iz kreveta i otvorio prozor.  Iz smijera Ilinčice jasno su se čuli uobičajeni ratni pokliči partizana: Naprijed drugoviii… Nagari Jovaneee… (Kao da su to bili samo “Jovani”. Nitko ne potiče na jurišanje ni “Ivane”, ni “Muje” premda i je i takvih mnogo bilo u partizanima)  Ubijte ustašeee... (U Tuzli uopće nije bilo ustaških postrojbi) U žaru borbe domobrani su im odvikivali: “Hoćete li soliii…, dođite ušljivci da vas okupamo u slanom bazenuuu…”…

više

UNIJE …OTOK S POSPANOM DUŠOM

Iz naše arhive/objavljeno 14.07.2011.

Pravi biseri Jadrana
piše: Darija Matajić Agičić

Dodirnuti pogledom Unije u kratkom trenutku čuda značilo bi isto što i dodirnuti Svijet u malom. Svijet koji postoji izvan i unutar svega, neodrediv u nečijoj tuđoj odredivosti, do krajnjih granica otočan u svojoj otočnosti.

Otok ima jedno mjesto.

Jedno mjesto ima kuće, širokih zabatnih pročelja i one svako jutro bude Narcisa u sebi.…

više

BIROKRACIJA NAS OPET JAŠI

piše: Marija Juračić
Dvije stvari mrzim iz dna duše: ići liječniku i imati posla s hrvatskom birokracijom. A moram imati s njom posla, jer ga ona nema.

Naime, sav svoj posao prebacuje na moja nejaka, građanska leđa. Izmišlja ga za mene. Namjerno i zlurado. Da mi uništi ljeto. Da mi zagorča život. Da opravda svoje postojanje.

O kući koju smo sagradili još u onim vremenima kada se to činilo…

više

ZOVEM SE SREĆKO

/ Svim napuštenim djevojčicama i dječacima i njihovim posvojiteljima /

tekst: Marija Kukić
Već sam student na završnoj godini jednog elitnog fakulteta. Kad sam saznao za svoju prošlost, odlučio sam promijeniti svoje osobno ime u – Srećko.

U domu za nezbrinutu djecu dobio sam ime Tugomir, valjda zato što sam uvijek bio i miran i tužan. To ime me je pratilo sve do trenutka dok nisam saznao pravu istinu o sebi i svome životu.

Pričali su mi moji „roditelji“ tj. posvojitelji: Stariji bračni par…

više

LITNJA KARTOLINA

piše: Jadran Šantić Šangarelo

Mislija san štioci dragi da ču van se javit nekin novin befelon kad lito parti na doček jeseni jerbo če tada bit manje teplo i lakše če se moč koristit možjane. Ma jopet čovik je ka beštija nikad zadovojan a i nebi tija čakod zaudobit a ne neotat i eto ti pegule. Moran sist za ovu makinjetu i notavat a k oče se svega sitit.

Znan da če niki grintavci odma skočit sa svojin optužbaman jerbo se uvik bojidu oštrega jezika i napast me iz svi kaluni. Ma ja se ne bojin i gren naprid.…

više

BOG UZEO – BOG DAO

piše: Filip Ćorlukić …Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”

Na blagdan Sveta Tri Kralja

Bila je tradicija da uoči blagdana Sveta tri kralja dječaci obilaze katoličke kuće, noseći malu štalicu u kojoj su bile jaslice s malim Isusom i pred otvorenim vratima domova pjevaju prigodne pjesmice, nakon čega od domaćina dobivaju mesa, kolača, a često i novca.

To je nama bila dobra zarada, ali je za to trebalo dobiti dozvolu od župnika.…

više

SLIKA U OKU ZAUSTAVLJENA

Pjesma posvećena Franku Lohajneru, studentu iz Opatije, pripadniku 204. A  brigade Rakitje, poginulom na Kupresu.

Marija Juračić
Slika zaustavljena u oku.
Ti mlad, gotovo dječak, vedrog oka
i osmijeha.

Godina  devedeset i neka.
Učiš  njemačke, nepravilne glagole
i smiješ se mojim riječima da ćeš tih
stotinjak glagola lako savladati.
Važni su ti ti glagoli…

više