događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
MIRIS DJETINJSTVA
piše: Ruža Silađev
Teško se odlučujem na spremanje roditeljskog tavana. Oduzme mi mnogo vremena, jer ponovno nailazim na zaboravljene predmete, knjige i fotografije. Tavan je za mene oduvijek magija. Svaki taj dio tavana ima iza sebe priču koja dira u najtananije osjećaje.
Po tko zna koji put otvaram makar jednom godišnje požutjelu kartonsku kutiju, privezanu unakrst, uzicom koju je moja…
piše: Filip Ćorlukić…Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Bio je to vrlo zanimljiv period moga života. Vojnik Nikić, koji je bio specijalist za snabdijevanje njemačkim oružjem i opremom, darovao mi je prekrasan kromirani samokres Walter 7.65 mm s ugraviraninom ornamentikom i sedefnim koricama, koji je “pokupio” od njemačkog pukovnika u dobojskom skloništu za vrijeme zračne uzbune, a kasnije mi je dao i neku njemačku časničku odoru, sa skinutim časničkim oznakama.
Svaki sam radni dan biciklom i s oružjem odlazio u derventsku…
piše: Marija Juračić
Pita me zet kada će ručak. „Evo, zete, tražim recepte“, odgovaram ležerno i nastavljam listati neke novine koje opširno izvještavaju o najnovijim vladinim mjerama.
On me neko vrijeme gleda sumnjičavo, vrti glavom i onda ispali:“ Ma kakve recepte? Lonci prazni, a vi gubite vrijeme čitajući to smeće.“
„Bože, zete, kako si ti nerazuman i nestrpljiv! Sve je to u cilju prosperiteta. Uvijek moraš učiti od boljeg majstora od sebe. A gdje mogu naći bolju kuharicu od ove vladine? Ja doduše ne mogu osnovati povjerenstvo za izgubljene dane, jer znaš kako je rekao Churchill; ako želiš da stvar propadne, osnuj povjerenstvo, ali mogu naučiti kako prelijevati iz šupljeg u prazno, a da se lonac napuni.“…
piše: Filip Ćorlukić …Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Stričeva i Kaicina obitelj primili su me otvorena srca. Oni su dijelili malu zajedničku kuću, a ja sam spavao u udžeri u kojoj su pokojni Ilija i Kaica spavali dok su bili mladenci. Naša stara djedovska kuća već je davno bila srušena, a udžeru je Ilija prenio sebi.
Želeći što prije nastaviti školovanje, već sutradan sam otišao u sedam kilometara udaljenu Derventu. Videći moju svjedožbu petog razreda iz Tuzle, direktor gimnazije mi je bez ikakvih problema omogućio nastavak pohađanja nastave šestog razreda. Svaki sam dan u crnoj tenkističkoj odori pješice dolazio iz Vrhova. Red vožnje vlakova mi nije odgovarao, a niti drugog odijela nisam imao.
tekst: Marija Kukić
Foto: Mirko Cenbauer …foto album
Nošena vjetrom, ogrnuta tmurnim oblacima, obgrljena zubatim suncem, stiže nam ona, kraljica među svim godišnjim dobima, a ime joj je – jesen. U naručju nosi mnoštvo dozrelih plodova, onih samoniklih, ali i onih uzgojenih ljudskom rukom.
…Hvaljen budi, Gospodine moj,
Po sestri i majci nam Zemlji.
Ona nas hrani i nosi slatke nam plodove,
Cvijeće šareno i bilje donosi… (Sv. Franjo Asiški – Pjesma stvorova)…
piše: Filip Ćorlukić …Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Postao sam svjestan da mi bojna više nije zaštita i da tu više ne smijem ostati, pa sam se sjetio poslovice: “Uzdaj se u se i u svoje kljuse”. Kljuseta nisam imao – bio sam sam.
Cilj mi je bio doći u Derventu i nastaviti pohađati nastavu. Tu sam još prespavao, a ujutro sam sam sreo dva brata Štrukelja. Oni su nešto stariji od mene, nisu bili u Hasićevoj bojni i ne znam kad su došli, a čim sam ih ugledao u glavi mi se rodio plan odlaska iz Bijele. Potražio sam Ivicu Katavića, bivšeg susjeda, koji je prije…
piše: Marija Kukić
Ovih dana imala sam doista „ozbiljnih“ problema. Mučila me zanoktica na prstu desne ruke. Osim neugodnog osjećaja peckanja, još je u pitanju i desna ruka. Kako lijevom rukom i kojim „alatom“ odstraniti tu neugodu?
Znam da u kući imam škarice za nokte, ali gdje su? Tko će ih pronaći? Tako sam ih dobro „spremila“ da im se zametnuo svaki trag. Pokušati s velikim škarama!? Makar šta! Ovako oslabljenog vida, mogla bih odrezati i komadić mesa na prstu. Grickalicom za…
piše: Filip Ćorlukić …Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Sutra ujutro Marjan je stigao nešto prije osam. Zanimljivo je da se uopće ne sjećam opraštanja s mojima. Ipak je to put u potpunu neizvjesnost i moralo je biti dojmljivo, ali se ničega ne sjećam.
Sjećam se tek jednog događaja od prilike pola sata kasnije. Marjan i ja smo išli putem laganom uzbrdicom, a pored nas su išli pojedini vojnici bez ikakvog vojničkog reda. Nije ih bilo mnogo. Ja sam na sebi imao tenkovsku crnu odoru, koju mi je dala majka moga u borbi poginulog krizmenog kuma. Preko toga sam imao tatin…
tekst: Marija Kukić
foto: arhiva Hrvatskoga glasa Berlin
Sigurno je svima poznat onaj čudesni osjećaj iščekivanja kada znaš da će ti netko doći, ali ne znaš kada.
„Doći ću! Sigurno ću doći. Sve ovisi o ujaku i o tome kada će nas pustiti da idemo.“
Ujak! Sigurno će ih zadržati što duže bude mogao jer i on ih vrlo rijetko viđa. Eto, tako nekako, za vrijeme njihovog godišnjeg odmora na Jadranu. Cijelo prijepodne i dio…
tekst: Jadran Šantić Šangarelo
Puno nji će reć on je stari čovik pa ga svaka stvar smeta ma je šipak, poznajen ja regimentu stari i stariji o mene koji se ne ošervaju na ono ča mene pritišče i muči.
Evo u ovu lipu i najlipju našu jemamo dušmane ma sad iznutra koji i ne spavaju vengo stalno smišjaju kako lipu našu vratit u doba crnila, ustašije i jubitejstva dr. Ante i crni stranic povijesti koje je on ispisa sa pjačkon ubojstviman i prodajom majke zemlje a bome su pridonili i oni čiji potomci i daje streme njegovoj pulitici.…