IN MEMORIAM: Roko Dobra ( 28. listopada 1930. – 23. svibnja 2017.),
.
Dijana Jelčić-Starčević
Danas sam tužna… sa suzom u tužnom oku čitam davno napisano mi pismo i darovan mi sonet…
Danas sam tužna… sa suzom u tužnom oku čitam davno napisano mi pismo i darovan mi sonet….
Draga suputnice i pjesnikinjo Dijana,
Draga suputnice i pjesnikinjo Dijana,
poslali ste mi svoju knjigu osebujne pjesničke proze s blistavim naslovom MOSTOVI POD KOJIMA SE BUDIM, a tek Vam se, evo, sada javljam, oprostite. Znam, bilo čime se opravdavati (godinama ili pak boleštinama, a kojih se naslagalo i kojih je, uvijek, napretek …), bojim se da ne bih, uza sav napor spisateljski mi i uza svu iskrenost, bio bih, svejedno, bar za vršak nokta neuvjerljiv.
Pa, kad sam već spomenuo iskrenost, reći mi je da sam, ponajviše, ovoliko zakasnio, jer sam računao na ono što najviše volim kad je riječ o cijenjenoj i dragoj osobi, a to je – napisati opširniji prikaz knjige Vam i ugodno Vas iznenaditi, jer ste takvog što ovom svojom knjigom izvrsnicom i zaslužili.
U proljeće 1941. godine, sve se više govorilo da će biti rata. Otac je redovno slušao vijesti, a premda mnogo od onoga što sam čuo često nisam potpuno razumio i ja sam se često pridruživao.
Klatno vremena
Jednog toplog i ugodnog poslijepodneva u ono doba dana kada i najsrčaniji radoholičari požele malo usporiti, najbučniji dio ulice predstavljaju dječja igrališta. Na jednom takvom igralištu između pijeska, ljuljački i tobogana na kojem se novopridošla djeca brže spuštaju,… 
Marija je bila prava seoska krasotica, jedino dijete u obitelji. Slovila je kao najljepša, najmudrija, najpoželjnija udavača u selu. Imala je mnoštvo udvarača, ne samo u svom selu, nego i izvan njega. Bila je siromašna, ali usprkos siromaštvu, mogla je birati za koga će se udati. No, njeno srce zarobio je Milan, mladić iz susjedstva.
U želji omogućiti nam i glazbeni odgoj, otac nam je kupio violinu, a za učitelja nam je uzeo Stanka Vančuru. I brat i ja smo dugo pokušavali, ali nije išlo.
Jezik tvojih dlanova otvara okna moje kože i tišinom razbija zvučni zid iza kojega se krije šapat vječnosti. Volim bezvučje tvojih milovanja koje uranja u disonance uzbuđenja i pretače ih u suglasje tkiva i žudnje.
Gazeći po snijegu
Sviće,