piše: Ognjenka Kalajdžić
Kad sam bila mala curica, baba mi je govorila da je na Nebu Bog. Divno je bilo to osjećanje. Kad nešto želiš ili ne želiš, samo pogledaš u Nebo i zamoliš Boga i valjda su te želje bile male, uvijek me uslišio.
O tom sam kasnije čitala u knjizi ”Povratak Inka” Možda radi svega ovoga Nebo i dan danas poistovjećujem s božanstvom.…
Očito je da je ovaj desetogodišnji momčić na dječjem biciklu vrlo sretan. Snimljen je na kirbaj 1970.g u Sonti u dvorištu roditeljske kuće. On je Stipa Miloš, Mežin (1960-2007).
Osvanuo je lijep i sunčan dan, i to ne bilo koji. Dan je žena. Nastojim od sebe učiniti jednu od boljih verzija.
Čim se probudi, moja baba pali televizor i gleda vijesti. Na ekranu se prikazuje Crveni trg u Moskvi. Masa ljudi protestira i traži prekid rata u Ukrajini.
„Prodali smo kuću, danas je potpisan ugovor.”
Slavonski Brod/24. prosinca 2021./ U ovom vremenu miloševskih etičkih ketmana, obmane i šarene laže od ljudi, ne poznavati Đurđu isto je što i fulati i nikad se ne sresti s unikatom. Đurđu, čiji je život kreativna avantura, a ona u njemu pustolovina; koja je kontinent za sebe, a njezin mir divno mjesto za život; koja je smještena izvan svega i svakoga; i kojoj ne treba ništa više od onoga što ima.…