događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz naše arhive/ objavljeno 01.03.2017.
piše: Ruža Silađev ....Iz knjige “Divani iz Sonte”
Svemu dojde kraj pa tako i pokladnomu ludilu. Na pokladni utorak se mladež u omladine iskeri, izigra i ispiva još poslidnji put prid veliku pokoru.
Uveče u jedanajst sati zazvonu zvona sa tornja crkve sveti Lovra u Sonte. Svirači u omladine jako zasviru. Svi se uvatu u kolo.
Čiča Kona na egede oglasi da je došlo vrime za saranit begeš. Na binu u omladinckomu domu se popne begeš i povali na zemlju. …
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Evo me dragi štioci javjan van se poza puno vrimena nepisanja pa mi se pari da san se jopet rodija.
Koliko san god ronja na ovu makinjetu joli laptop moran van spjegat da je to jedna puno lipa i zahvalna makinja jerbo na njoj moreš pisat i brisat koliko te voja. Ne moraš stavjat kartu vengo kad fermaš notavat samo udreš u botum i ona sve zapameti i lipo spremi na svoje misto pa ako ti triba čakod dopunit joli izbrisat moreš i to…
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
Oko mjesec dana nakon moga povratka, iz Frankfurta je u Celprojekt stigla vijest da su se naši momci u Bangladešu pobunili i da se žele vratiti, pa nas mole da to pokušamo spriječiti.
Predlagao sam da odmah odletim tamo, ali je i Velikonja želio vidjeti puta, pa je išao na nužnu vakcinaciju. Kad je već bio spreman za put, naši su se vratili. Više ništa nismo mogli učiniti.
Džaja se vratio u OKI, Ljubića su ponovo primili u tvornicu papira,…
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
Cio moj boravak u Bangladešu izvanredno je zanimljiv, ali to nije predmet ove knjige. Ukratko ću se osvrnuti još samo na neke segmente.
Milke sa mnom nikada nije razgovarao o nekim konkretnim problemima u pogonu. Najčešće je kritizirao Bikera i upozoravao me na Kohla tvrdeći da je dvoličan. Često je ispitivao što je to Celprojekt, i pitao me hoćemo li se natjecati za nadzor koji će se uspostaviti nakon što mi završimo posao.…
piše: Marija Juračić
Kaže mi moj zet da sam ja kriva za prevare koje su u zadnje vrijeme uzele maha na našoj društvenoj sceni u tolikoj mjeri da već imaju simptome epidemije.
Ja sam kriva što je par varalica nasanjkao upravu Turističke zajednice u Zagrebu pa za neodržani sajam uzeo popriličnu lovu i nestao, ja sam kriva što je lažni policajac naplaćivao prometne prekršaje, što tobožnji službenici banke starcima otimaju ušteđevinu, navodno zbog provjere ispravnosti novčanica……
2. dio
piše: Ognjenka Kalajdžić
Grad u koji su nas dovezli zvao se Vaxjo. Pitala sam šta to znači da malo dobijem sliku o gradu. Niko od prevodilaca nije znao. Prvo što me iznenadilo, još dok smo se vozili u autobusu, bilo je da na livadama krave leže. Site sigurno. Jadne naše krave, nikada nisam vidjela da leže. Treba u kamenu naći travu. Kod nas u Hercegovini, kamen na sve strane, kamen i kamen, lijep, prelijep, ali nevalja za krave, mislila sam.
Skoro cijelim putem do Vexjo, bile su šume i livade, zeleno, sve…
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moje sjećanje na minulo stoljeće”
Predstavnik u UN.- Dzon se vratio u društvu našeg predstavnika u UN. Upoznali smo se i on mi je rekao da su mi osigurali kartu za popodnevni let u Silhet, te da će mi do tada on praviti društvo.
Otišao sam se još pozdraviti s ambasadorom. Rekao mi je da će nas u slučaju evakuacije u Indiji prihvatiti Austrijanci. Zahvalio sam mu se na lijepom prijemu i pozvao ga da nas posjeti, možda kada uskoro budemo puštali tvornicu u probnu proizvodnju.…
piše: Marija Juračić
Htjela sam vam ispričati kako je jedan momak u našem lijepom dalmatinskom gradu usred zime otvorio sezonu kupanja, ali neću. Mnogočemu lošem, zlom i bolesnom čovjek se može nasmijati, pa se i smrti, nevolji, bijedi može naceriti u lice… Gorak je to smijeh, crn, ali je smijeh.
No, postoje pojave koje izazivaju samo gorčinu i malo tuge, jer čovjek ništa naučio nije, a moja Lijepa Naša, sve je manje lijepa i sve više postaje taokinja čopora i njegove čoporativne svijesti.…