događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Juračić
Kaže mi zet da šuti, jer sam mu rekla da u kuću smije donositi samo dobre vijesti, a kako mene nogomet ne zanima, a druge dobre vijesti ne nalazi, onda radije šuti.
Brzo povlačim svoj zahtjev i tako opet nevezano pričamo o svemu i svačemu, o onome što se sȃmo nametne, što društveni život donese. A upravo je donesen diskriminatorski zakon o zabrani napada na liječnike, čak i ako dotični grubo i degutantno vrijeđa svoje pacijentice.…
piše: Marica Žanetić Malenica
Koliko god u stanu imala ormara, plakara, spremišta ispod kreveta, kutija i kesa za vakuumiranje, meni, baš kao i većini žena, uvijek nedostaje mjesta.
Vjerovala sam da ću ovaj problem riješiti preuređenjem stana, kako bih se dočepala više korisnoga prostora. Nakon što sam to učinila nekoliko puta i uvjerila se u svoju zabludu, ostalo mi je jedino da jednom godišnje, u pravilu pred ljeto, obavim inventuru svih prostora u kojima mi obitava odjeća. I tada se haljine, hlače,…
piše: Filip Ćorlukić… Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
U Maglaj sam stigao vlakom oko deset sati. Na željezničku je postaju pred svaki vlak dolazio tvornički kombi kojim sam se odvezao uzvodno uz rijeku Bosnu, u oko dva kilometra udaljenu tvornicu.
Lijepa upravna zgrada bila je stotinjak metara udaljena od porte. Vozač mi je rekao da je kadrovski odjel na prvom katu, a kad sam tamo službenici rekao zašto sam došao, ona je nekog nazvala putem telefona i rekla mi da će me primiti drug direktor.…
piše: Viktorija Banić
Prvi stol koji svi, doduše nesvjesni, susretnemo u životu je onaj prilikom dolaska na svijet. Na njemu se u tom trenutku nalazi mama, a ispred njega još jedna jako važna osoba koja nas prva spretno prima u ruke i obznani svijetu da smo stigli…
Nakon toga uslijedi cijela parada stolova za prematanje, pregledavanje i što sve ne, sve do onog posebnog stola na kojem će samo jednom u životu stajati velika, najposebnija torta sa jednom svijećom koja označava tvoj prvi rođendan, tvoju prvu…
piše: Marija Juračić
„U Zadru prebilo novinara“, kaže mi zet u poznatom dalmatinskom žargonu izostavljanja subjekta u rečenici.
„A što ne bi novinara?“ pitam ga ravnodušno, “kad može curu od pedeset kila, što ne bi moglo novinara? I kakva ti je to vijest? Vijest bi bila da je novinar prebio čitatelja koji se ne slaže s njegovom objavom. Osim toga, kažu, batina je iz raja izašla. Ima odgojno djelovanje.“…
piše: Filip Ćorlukić... Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Došla mi je u posjetu supruga Olga, pa sam dobio jedan da slobodno. Stanovali smo i hranili se u hotelu. Prije polaska razgovarala je s pukovnikom Lukićem i pitala ga zašto me još ne puštaju da se vratim u Vitez. Rekao joj je da sam im potreban i da svim silama nastoje da me vrate nazad u tvornicu, ali da su se pojavili nekakvi problemi koje još treba riješiti.
Šetali smo gradom i kad smo prolazili pored Gradske knjižnice ušli smo unutra, ja sam se učlanio i uzeo knjigu “Engleski bez muke”, a…
piše: Marica Žanetić Malenica
„Je li mi sada sve oprošteno?“
Rijetko kada sam izgovarala ovu rečenicu, ali toga dana jesam. Nije to bio običan dan. Slavili smo 50-i rođendan mojega mlađeg brata, kojemu sam odabrala ime, tako su barem roditelji kazivali.
Uz pjesmu u desetercu, ispjevanu za tu prigodu, darivala sam ga i nečim sasvim neočekivanim. Ispred njega sam na stol stavila emajlirani polulitarski lončić, jedini koji se stidljivo pritajio između…
piše: Marija Juračić
Optužili me da pišem samo o lošim potezima naše vlade, da izjave naše lijepe predsjednice nazivam školskim zadaćama, Sabor mi je neučinkovit, narod čudan…
Nakon tolike kritike shvaćam da sam ja čudna i da ne znam vidjeti dobro, čak ni kada me po kičmi tuče.
I sada, već mjesec dana šutim, jer tražim nešto dobro u našem javnom životu, ali sve dobre stvari kao da imaju neko drugo…
piše: Filip Ćorlukić... Iz knjige “Moja sjećanja na minulo stoljeće”
Konačno je došao poziv za vojsku. Na regrutaciji u Derventi imao sam problema zbog loše karakteristike. Kad me oficir pitao u kojem bih rodu vojske želio služiti, rekao sam da bih želio u mornaricu, ili zrakoplovstvo. On je uzeo moju karakteristiku i kad ju je pročitao, dreknuo je na mene: “Stani mirno! Što si se naslonio na stol k’o neka baba? Ti ćeš meni u obalnu pješadiju, pa ćeš gledati i brodove i avione, a nećeš im moći ni blizu.”
Došao sam u Kraljevo, u pomoćni vod bojne brdske pješadije. Nije…