Iz knjige ŠOKICA PRIPOVIDA
(starovircka pripovička)
piše: Ruža Silađev
Živili u duboke tavne šume dida i baka. Dida-Šumar i baka-Šumarka. Brez dice i nikoga svojega. „Ni diteta ni grdeta.“
Tučvali se sami sa sobom kako su znali u svoje sirotinje. Kuća jim bila od prošća. Penđeri brez stakla. Pa ka’ je dida jedamput uvatijo u alov na poloju veliku ribu, razlagodijo je a no u njoje veliki mijur.
Oma baka rasparala mijur, rastegla ga na dvi prikrižite trske. Ka se osušijo lipo ga prikovala na penđer. Sad jim više nije duvo vitar …
Sjedio je svakodnevno na napola porušenim kamenim stubama staroga dijela grada.
S povojima oblaka na glavi
Osijek/ Jedanaesti studenoga nadnevak je spomendana sv. Martina, biskupa koji je dignut na čast sveca. Ali u našem puku slavi se i kao nadnevak krštenja mladoga vina. Legenda kaže da sv. Martin nije uživao u vinskoj kapljici, no ipak ga je puk vezao uz vino.
Raslo je mlado djevojče u seoskoj, pravoj šokačkoj obitelji. Bila je slaba, krhka, nerazvijena… Ručice joj bijahu nježne i nejake, kosa kovrčava, bujna poput olistale krošnje u proljeće.
– Nisan sritna, rekla je.
