događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Jadran Šantić Šangarelo
Judi moji ča je naša Dalmacija lipa i smišna, a najposli interesantna. Pari mi se da osin lipote ništa više ne bi bilo da ni naši judi koji su puni kreanci ka salpa govan ča bi ovod u nas rekli.
Evo poza lipega ma bome i uspješnega lita na vrata nan je ulizla jesen sa neveraman i buraman, a bome se nadan da če bit još trzaji o babjega lita barenko još desetak dan. Zašto ovo govorin?…
(5. listopad – Međunarodni dan učitelja)
piše: Marija Kukić
„Najveća nada svake zemlje leži u primjerenom školovanju mladosti.“ (Erazmo)
A tko školuje našu mladost? Pa, naravno! Učitelji, nastavnici, profesori. O njihovoj neprocjenjivoj ulozi u odgoju i obrazovanju mladih ne treba posebice pričati. Njihov rad prepoznat je kao jedan od najvažnijih za sveukupan razvoj društva. Danas ne želim pisati o problemima s kojima se ova velika rijeka intelektualaca svakodnevno susreće.…
Povodom Svjetskoga dana životinja
(Svaka sličnost sa stvarnim osobama i događajima sasvim je slučajna)
piše: Ruža Silađev
Stajao je na željezničkom kolodvoru čekajući vlak. Bilo je prohladno vrijeme veljače. Kišica je rominjala, a desetak putnika je nestrpljivo iščekivalo dolazak vlaka. Među putnike je došao pas. Hodao je zanoseći se kao da je pijan.
Crne, velike oči su bile bez sjaja, a jedan kapak mu je s vremena na vrijeme nekontrolirano padao. Bio je visok oko šezdesetak centimetara, crne dlake…
Iz naše arhive/objavljeno 31.07. 2010/ Ova priča pokojnog Emila Cipra, pronašla je svoje mjesto u, netom tiskanom, kultunom godišnjaku “Danica 2017.
piše: Emil Cipar
Matan je radio na jednoj pilani u Sauerlandu. Posao je bio težak, ali zarađivalo se dobro, a bilo je mogućnosti raditi i prekovremeno. Stanovao je obližnjem selu, a na posao je putovao autobusom. Često se znalo dogoditi da je Matan na posao išao pješice, jer mu veza nije odgovarala, a znao je ponekad navratiti kod poznanika, gdje se je popila čašica više, pa je Matan izgubio i posljednju vezu. Put pješice vodio…
…Rosnati cvjetovi,piše: Ruža Silađev
U nedjelju, 25. rujna ove godine, u Sonti se održava osamdesetpeti po redu Grožđe-bal.
To je tradicijska mjesna manifestacija koja je zaživjela 1928. godine Od tada do danas je prekidana tri puta. Prvi put, jednom za vrijeme Drugoga svjetskoga rata, drugi put 1965. godine zbog izlivanja Dunava i 1991. godine, opet zbog rata.
U nastajanju su postojale tri ovakve manifestacije u našemu selu. Njemačka, mađarska i šokačka. U početku su to bile zahvale za godišnje plodove vezane uz vjerske obrede.
Održavale su se najčešće koncem rujna i tijekom listopada. U njemu su svi učesnici bili iz Sonte, a gosti iz drugih mjesta su bili dobrodošli kao posmatrači.…
Iz naše arhive/ objavljeno 15.07.2011.
piše: Željko Mužević
Baba (punica) zetu kobasicu daje,
Evo zete, da mi ljubiš dijete!
Zeta se časti sa najboljim šta more bit: kobasicom, šunjkom, kulinom i misli se da j’ to oduvika bila šokačkim zetovima najveća čast. Danas je, al njekad je najveća čast bila pozvat zeta na cicvaru i to ne makar kaku. Cicvara more bit s mlikom, sjerutkom, s mašću i vodom, s maslom, sa kukuruznim brašnom, a zetu se cicvara sa kajmakom (vrhnjem) pravila.…
Jesen je prostrla po tlu najšareniji tepih izatkan od lišća. Ono šušti, šapuće, skakuće milovano nježnim povjetarcem, leprša nošeno pobješnjelim vjetrom.
Jesen je…