događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Komentari na tekst “Biti majka i poslovna žena”
ZGleißberg/14.01.2015./ Poštovani gospodin Katić, dozvolite jednu dvije zamjerke na vašu teoriju koja je isključivo gledana iz muškog ugla.
Pišete da su djeca vašeg prijatelja pitali stalno gdje je mama jer on nije bio u stanju igrati ulogu majke.
Interesantno a to znači da ste vi mišljenja da majka može obe uloge preuzeti kad je otac stalno odsutan.…
IN MEMORIAM -Emil Cipar: 13.04.1948-10.10.2014.
…sjećanje svježe kao da je sve jučer i u jednom trenu bilo a nedostaješ toliko kao da Te nema godinama …
stihovi: Sergej Jesenjin
foto: Emil Cipar
objava: Uredništvo
Do viđenja, dragi, do viđenja;
ti mi, prijatelju, jednom bješe sve.
Urečen rastanak bez našeg htijenja
obećava i sastanak, zar ne?
Do viđenja, dragi, bez ruke, bez slova,
nemoj da ti bol obrve povije —
umrijeti nije ništa na ovom svijetu nova,
al ni živjeti baš nije novije.
Komentar na tekst “Dolovo-zaboravljeno selo”
Ivo Dorotić, 06.01.2015./Ima lijepih i idilični malih mjesta i na mom Braču. Neka su, kao Rasotica, raseljena i imaju samo dva stanovnika – jednu Njemicu koja tu, kako kaže, uživa od gradske strke i buke sa svojim dragim (sa Kosova).
Imamo i najstarije mjesto na Braču maleni ali duhom veliki Škrip, koji ima dva muzeja-Muzej otoka Brač i Muzej masline, dvije prekrasne stare crkve kao i jedno prastaro groblje, ali i …
-Hvala …stoji u pismo koje je ovih dana stiglo Zavičajnom klubu Brođani Berlin e.V
–Poštovani članovi Heimatkluba! Zahvaljujemo na Vašoj financijskoj pomoći, to jeste donaciji u vrijednosti od 500 eura. Hvala Vam za brigu, misli i molitve upućene nama.
Kroz ovo pismo zahvale želimo Vam reći nešto o nama, želimo da znate da je Vaša donacija došla u dobre ruke.
Mi smo šesteročlana obitelj iz Rajevog sela. Svima već poznati datum 17.05.2014., nama je dan strave i užasa.…
Komentar na tekst “Promijenilo se vrijeme”
Josip Mayer/ 20.12.2014./ O ta nezamjenjiva bauštelska generacija! I sam sam jedan od njih.
Bila je to jedna zanimljiva, radna, marljiva i štedljiva generacija …čovjek bi danas rekao …nezamjenjiva. Koja je znala kako ustrajati sama na sebi. Radeći u stranoj zemlji …slali su novac roditeljima,izgrađivali domovinu..pomagali i drugima.
Posebno pojačano bili su aktivni u stvaranju hrvatska država, svi su odahnuli nadajući se boljitku,demokratičnijim vremenima.
Ma koliko god išli na izbore, i snosili te bolne osjećaje ni dan danas nije puno bolje.…
Ljerka Varga/ 13.12.2014./ “Mi nismo tada uživali u ljepoti Slavonije …mi smo ju živjeli. Bili smo dio nje i ona je bila dio nas …nekad surova, škrta i gruba, nekad izdašna i nježna.”…tako je pisao čovjek koji je znao kako miriše crnica,kako šume šume slavonske, kako u rukavcima Kapraljevca grizu ribe…tako je pisao čovjek koji je poznao pjesmu slavuja s večeri i jutrom kad odzvanja gajem, a bila mu je najljepši filharmonijski koncert jutrom na potoku… Kapraljevac je ostao ravan kao svijeća, a sve drugo je nestalo…i rakovi i ribe , ptice i slavuj…Kako je i zašto nastao roman “Olivas Garten” /Eichborn Verlag, Köln, 2013/
Razgovor s autoricom romana, književnicom Alidom Bremer
razgovarala, uredila i fotografirala: Sonja Breljak
Za početak, otkud ideja za “Olivas Garten”?
– Kad je umrla moja baka Oliva našla sam u staroj kući u Vodicama fotografiju koju sam opisala u bečkom časopisu „Wespennest“ u jednom eseju, a sliku sam nazvala „Kolektivna pietà s dva Josipa“. Naime, na slici, koja je vjerojatno nastala 1945. ili 1946. vide se udovice i majke partizanskih boraca u Vodicama, u Dalmaciji. Sve su u crnom i jako ozbiljno gledaju pred sebe, a iza njih ovjenčani lovorovim lišćem portretirani su Staljin i Tito. Na ovoj slici bila je u sredini moja prabaka, Olivina majka. Prabaka je u ratu izgubila kao partizanske borce sina i unuka, a nevjestu…
… 
…