događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
tekst: Štefica Vanjek
Ovih dana jako se spominju livade. Ja jako volim livade, sjećaju me na sretno djetinjstvo, čak sam im i pjesmu posvetila. Ne znam kako ih vi doživljavate, ali ja sa sjetom.
Ovih dana mediji su puni komentara na račun livade pa im se i ja pridružujem s laganim povjetarcem da jače lelujaju.
Ova današnja mladost ne zna kakve sve radosti mogu pružiti obične livade, zato smo…
Osvrt na hrvatski nastup na Sajmu knjiga u Frankfurtu 2018.
piše: Alida Bremer
Iako hrvatski pisci nižu u Njemačkoj upravo nevjerojatne uspjehe – pa je tako na dan kad je Ivana Sajko u razgovoru s belgijskim autorom Stefanom Hertmansom i njemačkim predsjednikom Frank-Walterom Steinmeierom otvarala Frankfurtski paviljon i Sajam knjiga u Frankfurtu, Miljenko Jergović u Berlinu, skupa sa svojom prevoditeljicom Brigitte Döbert, primao …
piše: Štefica Vanjek
Ivanić Grad/ Prohladno jesenje jutro, budim se s teškoćom i mojom pratiteljicom boleštinom. Još bi malo drijemala ali moram na posao.
Još malo brojim, još tri ustajanja do mirovine. Izvučem se lijeno iz kreveta, prekrižim na kalendaru i ovaj dan, i ne znam jesam li sretna ili nesretna što nakon četrdeset šest punih godina i koji mjesec, napuštam svakodnevnu ustaljenu rutu puta i ljude s kojima sam radila.…
Zašto sam odlučila ostaviti kofer po strani?
tekst: Tea Ružić
Brčko/ Čitajući brojne medijske napise, primjetno je da su skoro svi naslova „Zašto otići iz Bosne i Hercegovine“, „Odlazak iz bijede, trbuhom za kruhom“, „Masovni egzodus iz BiH“ itd.
Na moje veliko iznenađenje, malo ih se odluči napisati zašto, ipak, ostati ovdje. Unatoč svim krizama, neimaštini, unutarnjim previranjima i tenzijama, vrijedi ostati, ako mene pitate.
tekst: Štefica Vanjek
Ovih dana puni su mediji zdravstva, i suprotne strane koja nas uvjerava da sustav funkcionira besprijekorno. E, da mi je jučer bio dostupan bilo koji medij, ma ne samo jučer već godinama unazad i ja bih opalila hajku s argumentima…
Krenut ću od početka. Naime, pred tri mjeseca naručena sam na OCT pregled u bolnicu. Jedva sam dočekala taj dan jer s vidom i očima muku mučim od proljeća. Buljim u onu amsler mrežu u strahu, isčekujući ishod, jer ukoliko se linije poremete moram se hitno javiti liječniku jer je oštećen očni živac, tako piše u nalazu oftalmologa pa me od samog pogleda na mrežu hvata strah.…
Iz naše arhive
Tako je pisao Emil Cipar/ objavljeno 04.08.2010.
U hrvatskim kalendarima 5. Kolovoza upisan je kao Dan domovinske zahvalnosti. Od svih državnih praznika taj dan je jedini upisan i u mojemu srcu. Sjećam se dobro …kao da je danas bilo. Ležao sam u bolnici u Remscheidu na intenzivnom odjelu bez ikakvih kontakata sa vanjskim svijetom. Taj dan prebačen sam na normalni odjel sa telefonom i radiom. Odmah sam potražio Hrvatski radio. Vijesti je bilo u izobilju i svaka je bila ljepša od prethodne.…
Iz naše arhive/ Objavljeno 31.05.2017.
(Jedni čekaju tramvaj, drugi se ukrcavaju na brod, a reformu hrvatskoga školstva nosi vjetar. U kojem svemiru ćemo se sresti?)
piše: Lada Franić-Glamuzina
Toliko nasilja ima svuda oko nas da se često zapitam kako je uopće moguće živjeti drugačije?
To blato kojim se neprestano nabacujemo, postalo je naš dom.
Nasilju smo stalno izloženi. Upijamo ga svakodnevno.
Prisutno je u svim segmenatima života.
Zanimljiva pojava, podvrsta nasilja, koja vlada odavno (ili oduvijek) jest nasilje u krugu sustručnjaka.
Valovi nasilja u tom uskom okružju toliko su učestali i veliki da…
tekst: Branka Oreb-Jerković
Živim u zemlji u kojoj su se nekada gradili brodovi, a danas ne proizvodimo ni WC papir. U zemlji gdje najveće bogatstvo nije u vodama niti u tisuću i pet otoka na Jadranu, koje smo ionako dali u koncesije strancima na 50 godina.
Njeno najveće bogatstvo je u ljudima. U slavnim pojedincima s medaljama oko vrata ali i ‘no name’ građanima ‘Lijepe naše’ koji …
piše: Štefica Vanjek
Prošlo je već tjedan dana nakon euforije dočeka srebrnih „vatrenih“. I ja sam bila euforična buljeći cijeli dan u ekran TV-a da mi ne promakne koja sitnica sa dočeka koji su svakako dečki zaslužili, a da su mi kidali živce, jesu.
Danas, sve je nekako mirno, tiho, kao zatišje pred buru, unuke iz Berlina otpratila sam na more, na Korčulu sa drugom bakom i didom i sad ne znam što ću sa tom vrištećom tišinom, a baš sam se ponovo navikla na radost i metež u kući kao nekad.…
tekst: Ante Karačić
Ima puno pobjednika na ovom turniru.
U prvom redu, pobijedila je Rusija. Organizirali su svjetsko prvenstvo najbolje do sada. Bez ijednoga incidenta. Prikazala se malo drukčija nego što je mi vidimo po medijima.
Pobijedila je i Hrvatska. Najviše zaslugom igrača i Dalića ali i dobrim držanjem naše predsjednice. Ništa više neće biti kao prije.