piše: Gordana Knežević
…kotrljaju se, prevrću i susreću, sudaraju u dodiru s kamenom …
i pjene se u nestajanju da bi se utopili i stopili…
vraćaju se i plivaju još jednom tražeći pučinu …i neka nova mjesta, tražeći i ostavljajući uvijek i dio sebe.
…i dio sebe pronalazim u bezbojnom, i tako nevidljivim putujem, a dotičem i ono vidljivo samo meni…
osjetilima mojim i nastavljam tražiti smisao…
…a smisao osjećam i u ovoj tišini, prije svega tišini, a slike su
VRIJEME JE ZA GOSPODARSKU OLUJU
O ČEMU JE RIJEČ
piše: Žarko Delač
Prateći unazad nekoliko godina rad gradskih tijela u Zagrebu sa zadovoljstvom mogu istaknuti pozitivne pomake na području energetske učinkovitosti i obnovljivih izvora energije. Najnoviji projekt vezan uz izgradnju fotonaponske centrale na zgradi Zagrebačke gradske uprave dodatno govori tome u prilog. Iako je riječ o instaliranoj snazi od svega 30-ak KW raduje činjenica kako je to prvi takav projekt iniciran i…
DIJETE JE PROHODALO
IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
piše: Sonja Breljak
Berlin/ Obradovala me vijest kolege Cipara, našeg urednika i kolumniste iz domovine koji intenzivno i dnevno prati statističke podatke vezane uz Hrvatski Glas Berlin. Od prije koji dan dnevno nas intenzivno prolista preko devet tisuća čitatelja u Berlinu, Njemačkoj, Hrvatskoj i drugdje u svijetu. Točnije, broj iznosio devet tisuća i tri čitatelja dnevno. Kako se brojka već duže vremena po završetku ljetnih praznika „vukla“ na granici devet tisuća, ovoj trojici čitatelja preko tog broja, posebno se obradovah. To vrijedi! Idemo dalje …kažem u sebi.…
KONTRASTE
Dea’s Tagebuch ……. Podsjetimo se …objavljeno 14. 10. 2010.
piše: Andrea Vidović
14.Oktober 2010.
Genau einen Monat, nachdem meine Familie und ich ins Auto gestiegen sind um nach Frankfurt/Main zu kommen. Und dann mit den anderen Freiwilligen nach Johannesburg zu fliegen.
Schnell ging die Zeit nicht um.
Man hat jeden Tag sehr deutlich gespürt. Die Arbeit, sehr anstrengend. Freunde und Familie im Herzen, aber tausende Kilometer entfernt.…
INTRIGANTNA POVIJEST FOJNIČKE AHDNAME
tekst i foto: Adolf Polegubić
Kelkheim/ U subotu 15. listopada u dvorani Hrvatske katoličke župe Main-Taunus/Hochtaunus u Kelkheimu, predavanje o intrigantnoj povijesti fojničke Ahdname održao je akademik Srećko M. Džaja iz Münchena. Predstavljanje je organizirala Udruga đaka i prijatelja Franjevačke klasičke gimnazije Visoko – podružnica u Njemačkoj i ovdašnja hrvatska župa. Sve je na početku pozdravio župnik fra Marinko Vukman, a potom je …
ZABORAVIH PITATI
IZ NAŠE ARHIVE …. objavljeno 15.09.2010.
Iz novinarske bilježnice
piše: Sonja Breljak
Odavno nisam čula zanimljivije predstavljanje knjige no što to bijaše netom minulo Gojka Borića. Knjiga se zove Hrvat izvan domovine. I tek trebam zaronti u njene stranice. I dok sam slušala autentično, duhovito i vispreno, ne čitanje niti predavanje, nego pripovijedanje proživljenoga i viđenoga od strane autora, podsjetila me ova knjiga na jednu drugu koja je obilježila moje djetinjstvo. A njen sadržaj mi je tek kasnije pokazao da je teško obilježavala i život mojeg oca i tko zna koliko drugih Hrvata kako u domovini tako i izvan nje.…
KOMENTAR TJEDNA
Komentari na tekst Uredništva IN MEMORIAM -MILORAD CIFREK od 08.10. 2011.
Trpko Burko/ 09.10.2011. Dragi prijatelju, samo prije osam dana smo se čuli i razgovarali. A onda ova vijest. Za posljednji pozdrav evo isječka iz moje pjesme o našim danima na Ličkom Ribniku:
Jedna je bijela ruža uvela,
od susjedovih suza na
svježem zgarištu,
gdje Mars raširenih krila
prolazi…
S VINODOLSKE PLAŽE
piše: Josip Mayer
Novi Vinodolski/Na plaži u Novom Vinodolskom, vjerojatno i negdje drugdje …uz one domaće … sastane se i nas iz iseljeništva oko petnaestak ponekad i dvadeset. Dnevno nam se približe i pojedini iz drugih hrvatskih gradova. Čovjek ne može vjerovati kako je svijet …iako veliki … ponekad mali.Ljudi se međusobno upoznavaju i prepoznaju čak i na plaži. Tu je Srećko, stari mornar u mirovini …prošao je skoro cijeli svijet. Kako i sam kaže …nema mijesta gdi
KUTIJA POLJUBACA
LUKIN PORTAL …naš prijatelj …
Početak priče ide daleko u prošlost, kada je otac kaznio svoju petogodišnju kćerkicu jer je izgubila neku vrlo dragocjenu stvar.
Sljedećeg je jutra djevojčica donijela mali poklon i rekla: “Tata, to je za tebe.”
Kad je otac otvorio kutiju i vidio da unutra nema ničega, jako se naljutio.
Opet je prekorio kćerkicu: “Pa ne možeš mi pokloniti praznu kutiju! Zar ne znaš da ako pokloniš kutiju, u njoj nešto mora i biti!”…
U STRUŠCU SMO
KRATKA PISMA IZ DOMOVINE
piše: Marija Matijašević
Berlin-Stružec/I eto …letimo! Letimo bijelom pticom, prema domovini. Često se pogledavamo, i pitamo …kuda idemo? Onda se nasmijemo …kući …u naš Stružec! Sasvim! Prtljage …8 koferčića. Stalno brojim, da ne zaboravim kojega.
Puno toga nije ni stalo, ostavila dobrim ljudima, koji su nas pazili i mazili zadnjih dana u hotelu. Stekli poznanike. Ispratili nas i obećali posjetiti. Prije leta obasjalo je Berlin škrto sunce. Nastojali smo još jednom u sjećanje utrpati imena svih ulica, dijelova grada …