događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Joža Prudeus
Moglo se. Pokušaj danas Trgom maršala Tita, ili Titovom ulicom…
Ajme, koliko se toga ipak lijepoga, unatoč ružnim vremenima, dogodilo meni i mnogima oko mene.
Srećom da sam ponešto uspio zapamtiti. Evo jedne, nije bogzna kako smiješna, ali možda prođe!
foto: Emil Cipar
tekst: Sonja Breljak
Prohladan dan, pa nema ni tako puno kupaca na tržnici. Poredah robu …zelenilo, luk bijeli, pa crveni… Sve domaće i zdravo da zdravije ne može biti. A kupaca nema pa nema. Dok čekam, u sjećanje mi dođe vrime kad se curovalo. Prebirem po uspomenama, po kasnijim događajima, po dnu srca. Uz sjećanje je i dan kraći. Samo da prodam… ajmo gospoje!…
Međunarodna smotra svirača starih glazbala u Ilači
piše: Slavko Žebić
Ilača, malo ali lijepo mjesto u tovarničkoj općini, čuveno je po Gospi Ilačkoj i u novije vrijeme, po tradicijskoj manifestaciji „Međunarodna smotra svirača starih glazbala“, koja je ove godine organizirana po 13. puta.
Započelo je kao županijska smotra još prije Domovinskoga rata a nastavljeno nakon povratka Ilačana kući i vrlo brzo prerasla…
Bez žene i novca nekako, bez odijela i kravate, nikako!
Marija Kukić (Iz sjećanja moga muža)
Majka je ostala udovica s petero maloljetne dječice od kojih je najmlađemu bilo tek nekoliko mjeseci. Živjela je na kamenitoj i škrtoj , ali prelijepoj grudi hercegovačkoj u kojoj je život ovisio o količini vode. A voda je bila škrta baš kao i kraj kojim je protjecala. Jedina rijeka Ričina uglavnom je bila suhog korita, posebice u ljetnim mjesecima.
Bio sam više gladan nego sit. Trebalo je nahraniti tolika gladna dječja usta plodovima zemlje koja je tražila mnogo, a davala malo, na kapaljku. Majka, kao i većina žena toga kraja, ali i vremena, bila je…
Je li to kraj?
Joža Prudeus
Ja sam živi dokaz bezgranične Božje strpljivosti. Rođen sredinom prošlog stoljeća, eto proživjeh, tijekom darovanog mi vremena i s ponosom se spominjem časnih imena poglavara naše Crkve katoličke koji su Petrovom lađom sigurno brodili, kroz sve bure i neverine. Prvo sveto časno ime bijaše Sveti Otac Pijo XII.
Za njega, vjerovali ili ne, prvo sam čuo u školi. Ne baš ovako: Sveti Otac, nego Papa. Dobro ni to nije loše, nego……
piše: Marija Matijašević
Puno ruža i ukrasa izradile su vrijedne ruke žena iz Radionice “Košarica”.
Posebno su lijepi prstenovi sa heklanim leptirima, kao i broševi i naušnice. Izrađeni su u svakojakim bojama i raznih veličina.
Radionica je i prilika sa smijeh i šalu u kasne večernje sate.
Često se žene umore od svakodnevnih poslova i vrtova, pa se dođu odmoriti u radionicu, jer ih ruke bole od kopanja.
Dvije žene, Josipa i Katica dolaze redovito na biciklima, bio to snijeg ili kiša, ponekad i jaka. Uporne su. Kod kuće rade puno ručnih radova, pa nam donesu i poklone pokoji unikat. Hvala im!…
Bećarac, svatovac, drumarac, bušarac, poskočice…
Piše: Slavko Žebić
Šokačka je grana u Osijeku, u nedjelju 4. svibnja, organizirala prvo županijsko kvalifikacijsko natjecanje u pjevanju bećarca, tog vrckavog i raskalašenog šokačkog dvostiha, koji svoje porijeklo vuče odvajkada a Šokadija ga je dovela do umjetničke razine, pa ga je koncem 2011. godine, na prijedlog Ministarstva kulture RH, UNESCO stavio na popis nematerijalne kulturne baštine.…
Jesmo li stvarno slučajna država
piše: Emil Cipar
Vlada Zorana Milanovića je slučajna vlada u slučajnoj državi. Za povijest će od nje ostati samo bilješka kako je to bila najnesposobnija vlada do sada u Hrvatskoj, a najvjerojatnije će to i ostati do kraja njenih dana.
Slučajna je zbog toga, jer netko mora biti na vlasti, a prije dvije i pol godine nije bilo boljeg kandidata pa su socijalisti uspjeli uvjeriti birače kako oni imaju neki plan po kojem bi se trebalo ići dalje.…
