događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Nela Stipančić Radonić
Dok sjedim negdje vani u parku često plovim s oblacima. Ili barem pokušavam doprijeti do njih, kada već ne mogu do ljudi. I stvarno su jako ugodno društvo, skoro kao labudovi na vodi. Samo oblake viđam češće. Čim dignem glavu. A labudovi su sve dalje. Kao da se kriju od ljudi.
Ali, ni oblaku nije lako na nebu, jer mora svako malo istrčavati na teren. Kao sudac na terenu. A mi dolje smo zapravo igrači. I to ne svi, kako tko.…
Naša nova suradnica: Viktorija Banić u rubrici naslova: VRATA (I TVOJE) DUŠE
I ovako se stiže do nas: – Moje je ime Viktorija Banić, javljam Vam se, rekla bih na inzistiranje zajedničke, uvjetno rečeno poznanice, meni poznate samo pod “Kata Rina” sa fb. Naime, stalni sam suradnik i kolumnist Franjevačkog medijskog cetra “Svjetlo riječi” na portalu, u reviji, te rubrika petkom u radio emisiji. Kata Rina, tko god se krio iza tog profila, je osoba kojoj se sviđaju moji tekstovi, te me je kontaktirala, poslala zahtjev i predlagala da se javim upravo Vama. Smatra da moji tekstovi, kako kaže, “imaju dušu”, a Vi takve trebate ……
piše: Viktorija Banić
Kad sam bila dijete vrlo važnu ulogu u mom životu imalo je, čini mi se oduvijek, nebo. U najširem, najplavljem, najbajkovitijem, pa i najkišnijem kontekstu.
Moje prvo razmišljanje o nebu izgledalo je ovako – bila sam uvjerena, bez imalo sumnje, ma već vidjela u mislima, kako bi se, za početak, sve djevojčice ovog svijeta (samo djevojčice!) trebale popeti jedna drugoj na ramena.…
Božica Jelušić
I. Pervanu
Zaista, ovaj svijet je otkala nebeska krosna.
Provukle su se niti svjetlosti s vrha.
Prvotna slika stoji drhturava i rosna.
Svijet je zračeća jezgra. Što će mu druga svrha?
Svijet ulazi u pore, daruje te blizinom.
Bilje obrasta otok: Rab, brač, Hvar ili Zlarin.
Privini ga na kožu, što plamti opeklinom:
Tamjanika i menta, bosiljak i ružmarin.…
piše: Žarko Delač
Ne ulazeći u procjene opravdanosti uvođenja državne mature, evidentno je kako je iznjedrila nekoliko činjenica.
Odmah na početku njene provedbe moglo se zaključiti koliko srednjoškolci slabo poznaju svoju najnoviju povijest i osobito Domovinski rat.
Unatoč tome u nastavnim se planovima i programima ništa nije promijenilo tako da je situacija i danas manje više slična.…
Što nam rade naši u Bosni i Hercegovini
U maloj sali motela Rama je 13. lipnja otvorena prva samostalna izložba umjetnice Nade Crnjac, rodom iz Rame. Radi se o izložbi rađenoj tehnikom fito-kolaža koje se sastoji od ubiranja, slaganja i oblikovanja slika pomoću latica cvijeća i stabljika biljki. Izložba nosi naslov “Put cvijeća”.
Prije samog otvaranja izložbe, prisutne je pozdravio uzdolski župnik don Miljenko Džalto. Potom je, u ime Udruge likovnih umjetnika Skopaljske doline, govorila umjetnica Marica Kolak iz Bugojna.
– CVIJET- nosi asocijaciju na ŽIVOT, život uopće, u konačnici i ljudski život. Dodir sa zemljom, sjemenje, rađanje, življenje, umiranje …tako je puno zajedničkog između života cvijeta i čovjeka. Zajednička je i prolaznost u vremenu jer- sad nas ima, sad nas nema. …
Stipo Lučić
O radosti dječja, kapi nebeske mlake,
odmoru težački, snu nedospavani,
uspavanko umornih i snenih,
vapaju biljaka usahlih i zemlje žedne.
Daru Stvoritelja, poklonu prirode,
prolij se ovog ljeta, okupaj radošću dječjom,
vrati radost života, lokvice tople razaspi,
pticama kupatila namjesti, uvojke dječje pokvasi.…
Autorica priloga, Melita Rundek, dobitnica je nagrade Mato Lovrak za najbolji roman za djecu i mlade u 2014. godini
piše: Melita Rundek
Vikend je, odmarate se u fotelji, gledate svoj najdraži film koji se prekida reklamama.
Nema veze. Saznajete puno toga. O najboljem omekšivaču, najboljem izbjeljivaču, najboljem miomirisu za svoj dom. Pojavio se i novi jogurt i novi mobitel i novi auto i svakako ga trebate iskušati!
Vi ste možda, kao i ja, žrtva potrošačkog društva, ali vam to nitko neće reći.
Ako to želite heretički pomisliti i progovoriti, potrošačko društvo …
piše: Slavica Jurčić
Brodski Stupnik/ Kod nas nikada nije dosadno. Naime, neki dan nam komšije javljaju da su preko brda u naše i susjedne vinograde, stigle krave. Nije to malo krava, nego puno, oko tridesetak!
Moj se Ivo spremi i po kiši i nevremenu krene u brdo. Nije se vraćao par sati i nije mi baš bilo svejedno, noć se bliži.
Čekam ja njega, djeci ne govorim ništa, a briga sve veća. Moj Dome malo, malo pa pita: – Di je tata?…
tekst i foto: Marija Matijašević
Stružec/ Trodnevica prije Vidova, u crkvi Svete Katarine u Strušcu. Kako je Vidovo, ove godine padalo u ponedeljak, svećenik je odredio da ćemo, Vidovo održavati u nedjelju.
Ali sve to nekako teže ide, u našem selu. Nema baš dobre suradnje i volje.
Novoizabrani seoski odbor, u kojeg sam polagala puno nade, jer smo izabrali visoko školovane mlade ljude, nije se baš…