Igor Divković
Puhni mi u jedra, vrli vjetre,
moli te moj brod,
da vidi što je pravi obzor,
da vidi što je plavi prozor,
da vidi široki zvjezdani svod.…
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Žarko Delač
Putujući ovog ljeta prema ili s Jadrana sigurno ste primijetili uz ceste brojne prodavače domaćih prehrambenih proizvoda. Ponajviše sireva. likera i meda.
I sve bi to bilo u redu da određeni dio prodavača nisu trgovci, prekupci, nakupci ili osobe sličnih naziva koji ne da ne proizvode već niti ne znaju kako ovce ili krave izgledaju.…
piše: Marko Jareb
Ovako mi priča kolega s posla:
„Bio sam u ljeto 1990. na Visu. To znam po tome što je tada bilo Svjetsko prvenstvo u nogometu u Italiji. U četvrtfinalu igrala je Jugoslavija protiv Argentine. U centru Visa stajao je natpis, „ŽIVILO ORUŽANO BRATSTVO SRPSKOGA I HRVATSKOGA NARODA“. Bilo je to napisano na privatnoj kući. Ne znam kada je to napisano. Već su bili provedeni višestranački izbori u RH na kojima je pobijedio HDZ s Tuđmanom na čelu. Vis je bilo veliko vojno uporište bivše JNA i njene mornarice na koji nisu smjeli dolaziti stranci. Kasnije se u Domovinskom ratu na Vis bila povukla cijela mornarica bivše JNA. Tamošnje stanovništvo je živjelo praktički u okupaciji. Jugo mornarica odlazi mirno s Visa u svibnju 1992. povlačeći se u Boku Kotorsku. Stanovnici Visa su bili spremni za feštu.“
U Domovinskom ratu u RH je sudjelovalo u postrojbama HV-a preko deset tisuća hrvatskih Srba.…
Hrvatska kulturno-umjetnička i sportska zajednica Berlin počela s probama u novom prostoru
Berlin/ Pjevanjem i plesom su članovi Hrvatske kulturno-umjetničke i sportske zajednice Berlin nastavili svoj rad i aktivnosti u novom prostoru u Bergmanstrasse 29.
Prostor, koji je iznajmljen u Glazbenom konzervatoriju u četvrti Kreuzberg, dostatan je za probe folklora i vokalnog sastava “Lastavice”.…
Poznata tema novog likovno-literarnog natječaja
– Pri kraju smo definiranju novog likovno-literarnoga natječaja, piše nam iz njemačkog Iserlohna Ante Karačić koji je dugi niz godina, zajedno sa suprugom, akademskom slikaricom Ankicom Karačić, inicijator i organizator natječaja za hrvatsku školsku djecu širom svijeta.
Novi natječaj, čija zvanična objava tek slijedi narednih dana, imat će mrežu i …
piše: Esad Redža
Najgore što vam se može dogoditi u vašem okruženju je da vas bližnji pa onda susjedi proglase dobrom, mirnom, te pristojnom osobom.
Nikada to neće progovoriti u vašoj blizini. Ne, nikada to neće doprijeti do vaših ušiju. No, ne daj bože neke tragedije koja će vas zadesiti, sve baš sve će te doznati iz lokalnih medija o sebi.
Vaš tihi normalni život osvanut će na nekoj naslovnici, a sve to pročitano o sebi oni su rekli njima. …
“… Jednog se dana probudiš i misliš da je otišla, ali samo je odletjela negdje drugdje i grije perje. Prije ili kasnije, vratit će se i ponovno ti se smjestiti u srce.“
piše: Kitana Žižić
Velika je bila moja obitelj. Onaj dio koji je davno napustio našu zemlju nisam nikada ni upoznala. Znala sam ih samo iz pisama, koja su rijetko stizala iz Australije. Bila su upućena njihovoj i mojoj mami. Ponekad bi se između listova našla fotografija moje polubraće da zagrije majčino srce, dugo godina neutješno, sve dok se nije udala za mog oca i s njim izrodila novu djecu.…
piše: Viktorija Majačić
Imala sam devetnaest godina kad sam se, umjesto na fakultet, kao većina mojih školskih prijatelja, upisala na brzi tečaj životne škole. Na nadmorskoj visini od 838 m, u malom austrijskom skijaškom mjestu Wagrain, čekale su me lekcije koje sam morala naučiti.
Prvi radni dan neću nikada zaboraviti. Bila je subota. Dan kada jedni gosti odlaze…
piše: Milan Rajšić
Odrastanje i stvaranje Novog čovjeka odvijalo se tek dvadesetak godina nakon najveće nevolje koja je protutnjala Evropom i svijetom. Sve je još smrdilo na Drugi svjetski rat, svuda još krv, suze i znoj. Na sreću krv i suze su skoro iščezli, a ostao je samo znoj.
Bilo je tih dana tanko, skromno, siromašno, al’ dobro. Ma kakvi dobro, odlično. …