događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Iz naše arhive/ objavljeno 17.07.2011
Pravi biseri Jadrana
piše: Darija Matajić Agičić
Ilovik
Pogledati svijet s one strane vrata znači, razgrnuti čipkoliki obris Ilovika i ući u uličice krhkih išaranih sjena eukaliptusa i ne moći razgraničiti priču i pričanje.
Otok ima 78 stanovnika.
Otok ima 3000 kuća.
tekst: Branka Oreb-Jerković
Živim u zemlji u kojoj su se nekada gradili brodovi, a danas ne proizvodimo ni WC papir. U zemlji gdje najveće bogatstvo nije u vodama niti u tisuću i pet otoka na Jadranu, koje smo ionako dali u koncesije strancima na 50 godina.
Njeno najveće bogatstvo je u ljudima. U slavnim pojedincima s medaljama oko vrata ali i ‘no name’ građanima ‘Lijepe naše’ koji …
piše: Štefica Vanjek
Prošlo je već tjedan dana nakon euforije dočeka srebrnih „vatrenih“. I ja sam bila euforična buljeći cijeli dan u ekran TV-a da mi ne promakne koja sitnica sa dočeka koji su svakako dečki zaslužili, a da su mi kidali živce, jesu.
Danas, sve je nekako mirno, tiho, kao zatišje pred buru, unuke iz Berlina otpratila sam na more, na Korčulu sa drugom bakom i didom i sad ne znam što ću sa tom vrištećom tišinom, a baš sam se ponovo navikla na radost i metež u kući kao nekad.…
foto: Nada Zovko
Berlin/ U netom prošlo nedjeljno popodne, Tamburaški orkestar Wellebit 1902 održao svoj tradicionalni ljetni koncert u evangeličko-metodističkoj crkvi u berlinskoj četvrti Wittenau.
Bila je to prigoda još jednom prije ljetnog odmora, čuti valcere, koračnice i pjesme skladatelja iz raznih zemalja svijeta.
Nedavni koncert zakazan u Hrvatskoj kulturno-umjetničkoj i sportskoj zajednici, …
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Dok na jednom i drugom kraju Europe, traju veliki požari koji odnose i brojne žrtve, i njemački glavni grad preživljava najduže i natoplije ljeto od kad pamti potpisnica ovih redaka. Pri tome i zalasci sunca izgledaju skoro pa mediteranski, Spree poput kakva moćna jezera a cijela slika poput umirujućeg dijela morskog horizonta.
U jednom osmom, u jednoj školi, u jednom gradu pripremali se mi za kontrolni. I na opće zadovoljstvo išlo to njima. Činjenica koju će svi moji dobrohotni učenici potvrditi jest da moji kontrolni zadaci nikada, nikada nisu bili teški. Jedino… Što jedino?
Jedino su uvijek znali da sam lagano umotao u tobože teško i da će morati misliti. Jedino je tu bio problem. Nisam nikada želio imati nemisleće odlikaše. Nikada…
piše: Sandra Marelja Muić
Ravno tjedan dana nam je trebalo da sastružemo pozlatu sa euforičnog osjećaja nacionalne ujedinjenosti koju su nam igrači hrvatske nogometne reprezentacije pružili igrajući i osvajajući srebro na Svjetskom nogometnom prvenstvu.
Radost je još tu, ali je poput novih cipela koje su u kratkom roku ogrebane na više mjesta, a još su lijepe pa smo ih ipak spremili u ormar. Dakle, tu je, ali je ne pokazujemo više.…
