događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Pipici glavu kreće i na vrpicu meće
piše: Jadranka Haznadarević
Od onda do danas je prošlo pedesetak godina. Rođak je i danas živ. U staračkom je domu, skoro nepokretan. – Dobro je, ima se šta pojest i popit, a drugo mu ni ne treba, ubio ga, kaže, težak život, al’ i danas bi, napravio isto.
Pokojni otac se taman pripremio za potegnut iz flaše, kad se na vratima pojavio poštar Vaso.
Otvaramo poštu našeg Glasa i s oduševljenjem čitamo poruku koju nam šalje Ivana Opačak iz Slavonskog Broda.
Ivana, između ostalog, piše: – Javljam Vam se s jednom skromnom željom – objaviti neke od svojih pjesama na Vašem portalu. Na javljanje me potaknula draga prijateljica Slavica Jurčić, majka dragoga mi učenika Mislava čija sam razrednica.
Nisam željna afirmacije – moja je prva zbirka pjesama objavljena u veoma skromnoj nakladi, a druga već gotovo dvije godine čeka na tisak. Također, ne smatram svoje pjesme osobitim umjetničkim ostvarenjem – vjerujem da još mogu emocionalno i duhovno rasti. Pročitavši Slavičine kratke priče i neke od pjesama objavljenih na HGB, osjetila sam silnu milinu i sreću te pomislila – ovo je “mjesto” gdje bi se moja duša nahranila! Vjerujem da pjesma ne traži puno čitatelja, dovoljan je jedan … Pravi. Vjerujem da ih HGB ima i više i voljela bih kada bi i moje pjesme nekoga obogatile ……
tekst: Sonja Breljak
Berlin/ Nekako iza podne u netom prošli ponedjeljak, zvoni mi mobilni telefon. Tek što otvorih liniju i izrekoh “ja”, zasu me bujica riječi mlađe ženske osobe:
–Molim vas, molim vas pomozite! Moja mama se javila čuvati djecu kod jedne Njemice u Mannheimu. Ne govori njemački tek par riječi. Sad, Njemica joj otkazala, istjerala ju i mama stoji na ulici i ne zna kud bi, ne zna što bi. Znate li ikoga tko bi mogao pomoći? Kud da ide? Ako mi se ugasi telefon to znači da nemam više kuna, zovem iz Hrvatske, pošaljite mi sms ……
piše: Slavica Jurčić
Početkom prošlog stoljeća iz Dalmacije i Like se brojne obitelji sele u rodnu Slavoniju.
Domaće stanovništvo ih je gledalo kao tuđince. Nisu im bili naklonjeni i to se odražavalo na njihovu prilagodbu u novom zavičaju.
Tako je i Zora sa svojom obitelji, iz Like doselila u jedno veliko šokačko selo.…
Završeno 11. po redu Okolotorno u Novom Vinodolskom
piše: Josip Mayer
U Novom Vinodolskom završeno je u srijedu 09.09. 2015 godine, zadnje, odnosno, 11. po redu Okolotorno.
9. Okolotorno bilo je odgođeno radi lošeg vremena, a i zadnja srijeda 16.09.2015 god bit će izostavljena radi daljnjeg nepogodnog vremena, te završetka turističke sezone. A da bi se i sezonu produžilo potrebno nam je još mnogo čega dodatnoga.
Mnogi od nas su složni u tvrdnji: – Tko god ga izmislio, načinio je pogodak u sridu!…
Piše: Jadranka Ivanović- Bolog
Rođenje boli, ljubav, odrastanje i starost boli, samo smrt ne boli kad se sve to nije preživjelo, ali na sve to treba biti i spreman i ne štedjeti se, ponajviše ne u ljubavi.
Od svojih roditelja je naučio respekt prema starijima, bolesnima, nemoćnima i respekt prema Bogu, iako ni oni sami nisu nešto previše znali o njemu. Bog je za njih bio slika, fresaka, kip, crkva puna naroda na nedjeljnjoj misi, vjerskim blagdanima, sahranama, vjenčanjima, krštenjima.…
IZ DRUGIH MEDIJA ...Deutsche Welle
autor: Lucija Pongrac
Od ulaska Hrvatske u EU do 1. srpnja ove godine, 100.000 Hrvata se skrasilo u Njemačkoj. U dvije godine se iselio grad veličine Osijeka, a mnogi dolaze s nerealnim očekivanjima, kažu u Hrvatskom gospodarskom savezu.
“Mi bismo htjeli nešto raditi, bilo što”, takve pozive većinom bilježe u Hrvatskom gospodarskom savezu u Frankfurtu koji je za mnoge Hrvate adresa na kojoj počinju istraživati mogućnosti odlaska u Njemačku. “Neki dolaze bez znanja jezika, neki napuštaju i siguran posao u Hrvatskoj i očekuju ovdje ‘med i mlijeko’ nesvjesni da su troškovi života u Njemačkoj znatno veći“; objašnjava Mario Šušak, predsjednik Saveza.…
Diko moja u Beravce dođi, na pogaču i na ižimaču!
Tekst i foto: Ivica Vlašić
BERAVCI – U Beravci ižimača ima, neka dojde koga to zanima (…) diko moja u Beravce dođi, na pogaču i na ižimaču!
Tako pjevaše Beravčani i ove godine, druge rujanske nedjelje, okupivši se i ugostivši brojne goste u svom etno parku u središtu sela, gdje iznova oživješe nešto što imaju samo oni – ižimaču!…