Joso Špionjak
Das Heulen des Windes hört nicht auf,
die Sawe fließt zu ihrem Ziel,
die Weltgeschichte folgt ihrem Lauf,
während die Träne zum Boden fiel.
Es winken fleißig die Kinderhände
und Mutter ruft: Schreibe uns oft!
Ist es ein Anfang oder das Ende?
Warum kommt es anders als man hofft?…
PRIČA O DVA BRATA
LUKIN PORTAL .… prijatelj Hrvatskog Glasa Berlin
PRIČA O DVA BRATA /Igor Knižek
Jednom davno, u Gradecu u Hrvatskoj, rodila su se dva brata – Mislav i Zdeslav. Roditelji su im bili imućni te odrastahu sretno, kroz igru i veselje. Kako su odrastali, jedan brat se počeo isticati ljepotom, dok je drugi bio posve običan. Lijepom bratu Mislavu svi bijahu prilazili s posebnom pažnjom, ljubavlju i divljenjem, dok bi običan brat Zdeslav često ostajao po strani tužan, ne shvaćajući što je skrivio da njega ne vole tako. Čak bi se i otac i majka često odnosili tako ružno. Mislav je tako vremenom učio da je život lijep, …
PALA MI DEKA NA GLAVU
piše: Marija Matijašević
Berlin/ Često sam se pitala, kako je to moguće, da je nekome dosadno ovdje gdje ima tisuće mogućnosti za lijepo provedeni dan. Možeš cijeli dan ići u šetnju. Berlin je tako lijep. Samo par koraka do vode i brodova. Samo par koraka …sjedneš u S-Bahn, pa se voziš …okolo, naokolo …uživaš! Možeš šetati parkovima, kojih ima na sve strane, šetati po lijepim trgovinama, kupovati, u stanu pospremati, kuhati … Ma nikada ovdje nije dosadno. A tek hobiji …nema što se ovdje ne nudi! Ali …sad ni ja više nemam volje. –Pala mi deka na glavu …stara je narodna izreka.…
SJETI SE BARBARA
JESENJINOV GOLUB
Marijana Dokoza
“Ti ne voliš i ne želiš mene”
osjećao je Jesenjin
duša mu bijaše stih, a ruka stroj kojim je
ljubav opominjao
“Ti ne želiš i ne ljubiš mene”
koliko je samo interpretacija ta misao doživjela
sva srca su spominjala se makar jednom
te ljubavi…
DVIJE STRANE JEDNE MEDALJE
Pokušati ću to prikazati u dvije priče …
Priča prva …jedna strana medalje
Prije osamostaljenja Hrvatske rado sam odlazio u crkvu.Tako sam odgojen, i iako ne preveliki kršćanin, ipak sam rado znao otići na misu nedjeljom. Tada crkve nisu bile prenapučene i mjesta za sjediti u klupama bilo je na pretek.
Danas je situacija posve drugačija. Crkve su danas za vrijeme velike mise dubkom pune, tako da je skoro nemoguće ući u njih. U razgovoru s ljudima, koji su do jučer …prije osamostaljenja Hrvatske …izbjegavali posjete crkvi, doznajem kako oni onda „nisu smjeli ići u crkvu“. Obično sliježem ramenima, jer nisu mi jasni njihovi argumenti. Ja sam uvijek smio ići u crkvu. Ja sam obavio prvu pričest, negdje 1955, krizmao se, bio ministrant, vjenčao se u crkvi, i sve to u ondašnje vrijeme. Ja sam smio. No sada ne mogu niti ući u crkvu na veliku misu. Čudno, neko vrijeme došlo.
No to nije bit priče.Volio sam poslušati propovijed, ne toliko da bih sve doslovce uzimao zdravo za gotovo, nego sam uvijek našao ponešto, što me je poticalo na razmišljanje.Posebno mi je ostalo u sjećanju, kada se lokalni svećenik, u svojoj propovijedi, obrušio na masovni odlazak naših ljudi na rad u Evropske zemlje, ponajprije Njemačku.
I sam sam već bio u Njemačkoj, pa sam pozorno pratio tijek propovijedi. Uz obavezno bla, bla …o napuštanju djedovine i ognjišta …bila je i jedna tema koja me je potakla na razmišljanje. Taj dio propovijedi, uzet iz konteksta glasio je otprilike ovako.
– I tako, braćo i sestre, koliko god nam je tuđina pomogla, u materijalnome smislu, uništila je našu dušu. Jer …do ovih dana …nikada više razvoda brakova i propadanja obitelji ne bijaše kao sada. Pa stoga zdvojno, s bijesom u srcu velim …što si nam napravila Njemačka?… Pomogla si nam i za to ti hvala, ali ne uništavaj naše obitelji i ne nanosi bol djeci našoj!
Da …bila je to tužna spoznaja, preozbiljna da bi se preko nje ovlaš prešlo. No, nisam se mogao oteti dojmu, da svećenik, bilo namjerno bilo nehotice, nije spomenuo srž problema. Nije našao za shodno spomenuti inatčicu, koju je morao spomenuti … „zašto“ se sve to dešava?!
Priča druga …druga strana medalje
Jednom prilikom, za vrijeme godišnjega odmora, tražeći nekog majstora kojeg trebam pri gradnji kuće, našao sam se u društvu u kojem je on bio … naravno u gostionici. Pošto me je zamolio da sačekam dok riješi neki problem s kolegom koji je tek trebao doći, naručih piće i sjedoh za susjedni stol. Bilo je predvečer pa sam i tako imao vremena.
Za susjednim stolom odvijao se zanimljiv i prilično bučan razgovor, tako da je cijela gostionica mogla čuti o čemi je riječ. Jedan, iz grupe za stolom, bi upitan …zbog čega se već, nakon godinu i pol dana boravka u Švedskoj, tako naprasno odande vratio?
–Šta kažete …vratio? Pobjegao sam ti jadan! Bilo me i zatvorilo mjesec dana …a ni kriva ni dužna. Sad slušaj šta mi se dogodilo …
Radio ja u dobroj građevinskoj firmi. Dobra plaća a i posao nije težak. Žena se zaposlila u nekom birou …isto dobra plaća i bog te veseli! Dobre pare mi na stranu metili i spremamo se nešto i graditi ali …eto ti vraga!
Kaže žena …doći će joj kolegice iz biroa u posjetu, u nedjelju popodne. Dobro …velim ja …neka ih. I došle njih tri.
Raskokodakale se one u dnevnoj sobi, k´o kokoške. Neko vrijeme sam to trpio, ali već mi počeo tlak rasti. Nikako ne prestaju …kokodaču li kokodaču. I ona moja s njima pristala …pa ovo …pa ono. Pušem ja …al´ trpim!
Onda moja žena iznijela kolače i pita ih da skuva kavu. Jedna od kolegica veli joj …pa što ne bi to ja napravio? I tako ništa ne radim! I onda ona moja luda veli meni …de skuvaj! E, to je prelilo čašu!
Kako sam već bio nabrusit, prvo njoj zviznem šamarčinu, a onda otvorim vrata i istjeram one kokoške van. Za mene svršena priča. Ja äu ti kavu kuvat?!!
Al´ ne lezi vraže! Nakon pola sata zvoni na vratima. Žena još cmizdri.
Ja otvori …kad bog te maz´o …policija! I one kokoške s njima. Ko zna šta su im sve one alapače napričale …i oni ti mene u stanicu, pa u zatvor.
Sutradan …došao neki gospodin i sve lijepo sa mnom. Pita …jesam li stvarno udario ženu. Velim mu da sam ju “samo ošamario, pa nije to ništa”, a on veli da je to “itekako nešta?
I zavrüi ja pred sudcem, a on mi odreza 30 dana zatvora i veli …ako se to ponovi dobit ću dvije godine!
Čim sam došao kući velim ja onoj mojoj da bih ju najradije ubio, ali ne smijem jer mi se ne ide u zatvor, nego …velim …ja pakujem stvari i pravac kući, a tebi volja sa mnom il´ ostat?! …
I ZATO BRAĆO PIJME GA
ZNA SE!!!
piše: Emil Cipar
Bivši predsjednik američke središnje banke Fed Alan Greenspan ustvrdio je da se eurozona raspada zbog razlika između zemalja na sjeveru i onih na jugu Europe… prenose to u europski mediji.
još jedan u nizu vijesti za koju neznaš, treba li joj se radovati, ili se treba zabrinuti. Euro se raspada i taj proces ukazuje na goleme i važne razlike u europskom bankovnom sustavu.
Zemlje na sjeveru, poput Njemačke i Finske, imaju kulturu proračunske discipline dok one na jugu, poput Grčke,…
DAJ NAPIŠI JEDNU
IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
piše: Sonja Breljak
–Znaš …drukčije pišeš nego prije …nekako lako, tekst teče kao rijeka …kaže mi nedavno kolega nakon kolumne Moje misli su slobodne. -Eh, da …velim …svakako drukčije, i „rukopis“ poput čovjeka sama dograđuje se, mijenja, kao živo biće je naš jezik.
A da je lako …?!
Ponekad kojeg umjetnika priupitaju onako kurtoazno …od kada …kad najradije slika, piše, u koje doba dana, od čega počinje, kojeg motiva. A on, opet najlakše i najradije o takvim stvarima razgovara s njemu sličnima. Razumiju se. Slične im misli, pogledi.…
EWIGE FRAGEN
Joso Špionjak
Ist Geschichte stehen geblieben,
wie der heißen Tage Luft,
gnadenlos umgetrieben,
bis zum Eingang dunkler Gruft?
In der Heimat der Gedichte,
lebt Gedanke, scheues Reh,
wird die Welt aufrichten –
dieser Zustand tut ihm weh.…
NEKA NAŠIH SURADNIKA
Poštovani …nedavno sam otkrio vašu stranicu i na njoj našao veliki broj korisnih priloga. Budući se bavim pisanjem pjesama, odlučio sam javiti se …glasi poruka Jose Špionjaka, pristigla Hrvatskom Glasu Berlin. Jedna od brojnih. Suradnja ponuđena. S naše strane prihvaćena. Neke …tako započete …potrajale neko vrijeme a većina ostala i do danas. Ugodne poruke, samozatajni, vrijedni ljudi, jasne misli, jake kritike, tople pjesme, fotografije, crtice, zapisi, priče. Kako ste nas sve zajedno obogatili svojim prilozima, dragi naši suradnici! Od danas je s nama …