događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Juračić
U mojoj složnoj obitelji zavladala je nesloga. Lako nam je kad postoji jedna stabilna vlada, jer onda smo svi složni, pa bila ona lijeva ili desna, mi smo svi prema njoj blaga opozicija.
Najgore je ovo predizborno vrijeme kada se ponašamo kao rogovi u vreći. Svatko navija za svog kandidata pa padnu tu i grube riječi, sve u skladu s predizbornom kampanjom.
Jedino u našim prepirkama ne spominjemo narod, kako to čine …
piše: Marija Juračić
Moj se zet jako zabrinuo što njegov sin, a moj unuk već mnoge dane nema nastavu i ne shvaća zašto se ja ni malo ne uzbuđujem nastalom situacijom. Pita me zašto su prosvjetari zapeli za te koeficijente i zašto ne pristaju na izdašno veću plaću koju Vlada nudi.
Kažem mu da prosvjetari nisu žetončići i da njima možeš nuditi i dvostruko veće plaće, pa neće pristati na to, jer takav deal ne bi bio pošten prema drugim branšama. Stalo im je do pravednosti. …
piše: Marija Juračić
Mom se unuku počeo sviđati štrajk prosvjetnih radnika. Kaže da konačno ima vremena za učenje. Tvrdi da njegov nastavni tjedan, uz poneku dodatnu ili dopunsku nastavu i samo s pisanjem zadaća i čitanjem lektire iznosi 40 sati tjedno, što je standard koji je utvrdila EU za radnike, a ne za djecu.
Čudim se od kuda mu ta znanja pa shvaćam da malac itekako sluša razgovore odraslih dok naoko nezainteresirano čačka po mobitelu.…
piše: Marija Juračić
Nisam prva koja je primijetila koliko naš narod voli pjesmu. Pjesma je povezana uz sva društvena zbivanja, okupljanja, veselja… Neće bez nje proći ni jedan važan događaj u životu čovjeka, a zaorit će se i iz čista mira, samo neka se uz čašicu okupi društvo. Volimo pjevati i slušati pjesmu drugih.
Zato, ne čudi kada zapjevaju i neki naši politički čelnici pa ćemo njihove mandate pamtiti upravo po njihovom pjevanju, po nekom ustrajnom visokom Ce ili Be, nisam sigurna. A po čemu drugom?…
piše: Marija Juračić
Moj unuk zbog štrajka učitelja jučer opet nije imao nastave.
Malac uživa kao malo prase u kaljuži, ali zato mom zetu rastu očnjaci. Zabrinut je za obrazovanje svog jedinca. Oduševljen je potezom vlade da svima zaposlenima u državnom sektoru povisi plaće za 6%.
Pita: „Pa kog bi vraga još htjeli? Dobili su što su tražili.“
Nimalo mu nije sumnjivo što je vlada tjednima tvrdila da para …
piše: Marija Juračić
Kaže mi zet da se negdje u Americi nekakav tip prijavio policiji jer je ubio svog imaginarnog prijatelja. Pitam zeta, čime je taj tip počinio zločin i kako se riješio tijela. Zet me gleda u nevjerici pa ponavlja da je prijatelj bio imaginaran.
„Pa što s tim?“ pitam,“ zločin je zločin i red je da čovjek za njega odgovara.“
„Ali, punice, nema tijela jer nije bilo ni prijatelja. Nije postojao.“…
Suvremena komedija u dva čina/ II. ČIN
tekst: Marija Juračić
Ristićeva kancelarija. Ulazi Ristić, baca šešir na vješalicu. Promašuje, Podiže ga i sjeda za svoj stol. Rasteže se i viče:“ Anđooo! Kavu molim! Ali ne onu od jučer. ( Kako mu nitko ne odgovara, dere se iznova.) Anđooo, kavu! Znaš da ne mogu funkcionirati dok je ne popijem. ( Kako se opet nitko ne javlja, mrmlja za sebe.)
RISTIĆ: Pa gdje je ta cura? Skoro će 9, a nije ništa ni javila. Morat ću joj odbiti od plaće, jer reda mora biti. Ti mladi si svašta…