TREBA I ZA POJAS ZADJENUTI

 

Iz novinarske bilježnice

piše: Sonja BRELJAK

Konačno je prošlo! Ote mi se takav uzdah sa usana po objavi ponoćnih rezultata sa prelaska  nedjelje na ponedjeljak. Naravno, onih izbornih rezultata. Kakvih god da jesu. Prošlo je! Sad zbrajamo podatke. Glasalo toliko i toliko… Ne baš previše. I u  Njemačkoj malo. Ipak  nešto  više nego li u prvom krugu. …

više

BROĐANI – DOBROTVORI

UPUTILI POMOĆ „ZLATNOM CEKINU“

Bila je i godina iza puna aktivnosti Zavičajnog kluba „Brođani“ iz Berlina. Svako malo smo se mogli pohvaliti novim lijepim koracima i dobrotvornim akcijama ove male, složne, berlinske družine. U prošloj godini su obilježili 18 godina rada i djelovanja. Započeli su prikupljanjem pomoći u vrijeme domovinskog rata. I sve do danas nisu…

više

SRETNA NOVA GODINA

 

Prošlo ih puno …puno novih i Novih godina. Svaka donijela nešto …odnijela nešto, obogatila ili osiromašila život. Razmišljam ovih dana o proteklim Novim godinama. Jebemti …puno ih se nakupilo. Sjećam se još vremena kada je Nova godina bila samo jedan od dana u godini. U mojoj kući se zvao Mali Božić.

više

EKSPLOZIVAN POČETAK

piše: Sonja Breljak

Godina je počela vrlo bučno. To se mora priznati. Već uobičajeno, u Berlinu je ispaljen pravi arsenal svakojakih vatrenih sredstava. Vele, čak milijun ljudi je veselo slavilo podno Brandenburških vrata. Sad dolazi u prvim danima nove godine, gorko otrježnjenje. Potrošilo se, pojelo, popilo… ulice i šetnice još nisu očišćene od odbačenih raketa. Zna to potrajati koji dan.…

više

OTVORITE VRATA DJETETU

Kakav tjedan! Zavrtjelo mi se u glavi od brojnih događaja. Ali nije dovoljno samo vidjeti i čuti. Treba o događajima i pisati. To se očekuje od novinara, zar ne? A zbivanja sustižu jedna druga. Pa daj ti to stigni! Upalismo i treću svijeću na adventskom vijencu.

Pa ako su vrijeme do prve svijeće adventskog vijenca označile proslave obljetnica udruga berlinskih hrvata, pa potom vrijeme do drugog adventa obilježila…

više

ŠTO BEZ OBITELJI

Ovo je bio moj, naš, petnaesti Božić u Berlinu! Da mi je netko svojevremeno, kada smo sa strepnjom prelazili ondašnju čvrstu granicu prema Njemačkoj, rekao da ćemo toliko godina ostati ovdje, ne bih mu, naravno, povjerovala.

Poznata mi ova priča. Nije baš originalna. Pričali mi je naši iseljenici bezbroj puta. Povjest se skoro ponavlja. Samo, njih od domova većinom potjerali socijalni ili politički razlozi.…

više

DESETA DECENIJA BAKE ANICE

piše: Sonja Breljak
Prema svim procjenama i saznanjima, Anica Bagarić je najstarija berlinska Hrvatica. Baka Anica je par dana prije Božića napunila 90. godinu i stupila u desetu deceniju života. O dugovječnosti, sudbini i životu Anice Bagarić, pripovjedali smo već i prije na stranama Slobodne Dalmacije ili Matice. Evo bake Anice sada i k nama na Hrvatskom glasu!
Naime, devedesetgodišnja Anica Bagarić, porijeklom je iz duvanjskog kraja, točnije rođena je u selu Mesihovina a udata u Stepene kod Tomislavgrada. Od petero rođene djece, tri kćerke i dva sina, žive su tri kćerke. A ostala bliža rodbina, braće, sestre, suprug i dva sina odavno su među pokojnima.

više

U SVJETLU DRUGE SVIJEĆE

 
piše: Emil Cipar
Tjedan po tjedan, korak po korak, sve bliže Božiću smo. Gori druga svijeća na adventskom vijencu.
Vrijeme izmiče. Jednostavno leti. Još malo, pisat ću i tradicionalnu Berlinsku kroniku za 2009. godinu. A u njoj će sigurno biti dosta toga.  Jer i događaja je puno. Aktivni su naši Hrvati u Berlinu. Samo kad pogledam posljednje dane, zavrti se u glavi od događaja.

više

MAGNOLIJA

IZ NAŠE ARHIVE/ objavljeno 05. travnja 2009./ “Ono malo duše”, 2015.
 .
U sjećanje na magnoliju u cvatu i jedno nezaboravno vrijeme…
 .
tekst: Emil Cipar

Magnolija na Korzu svima je poznata. Iz godine u godine razbija sumnje da je proljeće stiglo. Preko 50 ljeta joj je. Toliko proljeća dočekali smo zajedno. I u vrijeme kada sam živio u Njemačkoj, znao sam da je magnolija na Korzu procvjetala. Uvijek mi je to netko javio.

Bilo gdje da sam bio imao sam njenu rascvjetanu krošnju pred očima. I uspomene bi oživjele. Na čekanje na nekoga ispred gimnazije, na tečaj esperanta davne 1965. Divio sam se obilju

više

PEDESET ŽIVOTNIH PRIČA

IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
piše: Sonja Breljak

Započela je ova „priča“ nešto prije godinu dana. Istina, razgovaralo sam sa urednicima novine o tome i ranije. Pa je  tako koju godinu prije svjetlo dana ugledao pokoji neredovit i prigodan Zapis iz Berlina slične forme i sadržaja. No, pravi život ove kolumne počeo je  s početka prošle godine. Malo sam se, što bi se reklo i nećkala. Pa i prijašnje takove prijedloge, ljubazno odstranih. Računah, redovitost objave jednog priloga sa istovjetnim nadnaslovom, obaveza je i odgovornost. To je i istina. Pa ipak, pristadoh! Od tada do danas, iz tjedna u tjedan, nerazdvojni smo ova moja kolumna i ja. Bili smo zajedno na odmoru, putovanju, hodočašću, doma, u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. „Tko je pozelenio zbog Zelenog tjedna?!“, bi prva tema napisana prošle godine upravo u ovo vrijeme održavanja Zelenog tjedna u Berlinu. …

više