TROŠENJE SREĆE

Anela Borčić
Sasvim neprimjetno nestaje sreća

Troši se ko potpetice na novim cipelama
deformira se s vremenom kao pune dojke
korodira, hlapi to malo more među stijenama

Čak i ona najveća jednom se izgubi
čak i najdublja iz sebe kad-tad ne izroni…

više

OBITELJSKO STABLO

Anela Borčić
Sve misli koje sam nehotice sijala
bujale su na pregibima neznanih svjetova
i zatjecale me plodovima nespremnu

Znale su se pretvoriti u mutnu vodu
u slijepa raskršća i riječi pune kosti
Postajale tuđa praćka, juha presoljena
gušile me, izbijale dah, pekle…

više

GNIJEZDO

Anela Borčić
vjetar-300x350Čitav dan nastojim dozvati radost
u svoju sjenovitu krošnju

Pred nju sam poslala plahe ptice nade
Zbog nje sagradila mekano gnijezdo
od trunčica sretnih sjećanja

Sve zaludu

Čitav dan se opirem vjetru tjeskobe…

više

APSOLUTNA

Anela Borčić
Hodam gradom omamljena tvojom ljubavi
bez svijesti o tijelu, bez otpora i misli

 Lelujam kao narančasti maslačak
u paperjastoj haljinici
I sve, baš sve potpuno pripada meni

Gospodarica sam lahora u lišću svih parkova,
uz kavu jedem one najnježnije oblake za desert
ispijam vlažne sjene u dubokim krošnjama vrba
i, misleći na tebe, plešem čitavo vrijeme
na svome pupku slasnim sjećanjem

više

STABLO NA OSAMI

Anela Borčić
Onog dana kad umrem, odabrat ću biti stablo,
možda kakav ogroman dub pored prašnjavih puta
straža osamljenih sela u planinskoj vrleti
čuvarica brnistre, dirigent strujama mora

Moje deblo neće moći obujmiti ni najveći čovjek
moje će korijenje izlaziti iz zemlje kao nabrekle
žile na koščatim zapešćima staraca…

više