ZVONI NA MOJIM VRATIMA

piše: Kitana Žižić

Sredina ljeta. Pakleno vruće. Spremam se za Hvar i Bol, gdje ću provesti veliki dio godišnjeg odmora. Radujem se dok se bliži dan odlaska, jer sam poprilično umorna od posla.

Skoro će podne. Nedjelja je a ja doma. U Splitu sam rijetko odlazila na plažu, jer to jednostavno nije bilo to. Tko se navikne na prozirnu čistoću mora u hvarskim uvalama i na bolske plaže Zlatni rat i Martinica, koje su satkane od oblih, bijelih oblutaka, teško nalazi prihvatljiv surogat.…

više

LJEPOTE SLAVONIJE

Kada prođeš ravnicom između Drave, Dunava i Save prepoznat ćeš gdje si:
u Slavoniji, tamo gdje je oduvijek i zauvijek moje srce
.

tekst i foto: Željko Klindžić

Na obali Save u Slavonskom Brodu nalazi se Splavarska ulica. Tu je na obali rijeke niz splavova.

Dan splavara se već godinama tradicionalno održava zadnju subotu u kolovozu, a splavari ovime obilježavaju kraj ljetne sezone i druženja na rijeci Savi.…

više

BORBA ZA DISANJE

U Strušcu mirni prosvjedi radi nesnosnog smrada”Kompo-smeća”

tekst: Marija Matijašević
foto: Marijo Idžan

Stružec/ Kompostana u Strušcu napravljena je u prosincu.

Svi se pitaju, kako je moguće da se ovakvo što dogodi u dvadeset prvom stoljeću, gdje se svi bore za eko prirodu, očuvanje čiste vode i zraka?

Dok se jedni bore, za to vrijeme drugi to duplo više zagađuju, i nikom ništa. “Pojeo vuk magare.”…

više

NAJBOLJA SU JEDNOSTAVNA RJEŠENJA

tekst: Žarko Delač

Pripreme za jesenski dio života u punom su jeku. Nabavljaju se ogrjevna drva, priprema zimnica, pohranjuje krumpir ili nabavljaju knjige i školski pribor.

Ovu ustaljenu praksu narušava aktualna pandemija tako da ima onih koji  prosvjeduju protiv svjetske urote i nametanja ograničenja dok drugi nabavljaju maske i dezinficijense. No, svi su manje-više u strahu i neizvjesnosti što će se događati u narednim mjesecima.…

više

ĆAĆA KUPI SI AUTO

tekst: Štefica Vanjek

Mislila sam da neću više pisati o nepravilnostima i nepoštenju, ali ne mogu šutjeti kada me potežu za jezik i bodu kao rogovi jelena kapitalca.

Pratim vijesti u zadnje vrijeme redovito, ne zbog nebuloza kojih sve više ima u ovom našem osiromašenom društvu, već zbog vremenske prognoze. Svaki puta kada najave nevrijeme jedan dio države nastrada.…

više

IDEALIST ČELIČNE ISTRAJNOSTI

Iz naše arhive/ objavljeno 31.07.2017.

Ivan Lupis Vukić, naš je prvi iseljenički novinar

“Postoje dvije kulture na svijetu: kultura knjige i kultura srca. Prva je gradska a druga seoska. Kultura knjige dovela je ljude do najvišeg stupnja znanja. Ali budući u njoj nema uvijek i kulture srca, školovan čovjek je velikim svojim znanjem doveo ljudstvo u savršeni kaos, u carstvo sebičnosti, uništavanja, nasilja, pljačke i bluda. Znanje, bez kulture srca, ugrožava sebe i sve ljudstvo na zemlji. Ja sam za kulturu-srca.” Ivan Lupis Vukić, Novo doba (28.03.1937.)

piše: Branka Oreb-Jerković
Kada je koncem svibnja 1929.  godine u Split stigao slavni književnik George Bernard Shaw, svjetina se nagurala ispred hotela ‘Central’ na Pjaci, gdje je odsjeo sa suprugom Charlottom, u želji da čuju njegove cinične komentare iz prve ruke.

Shaw je nerado odlazio na putovanja pa je tim prije njegov trodnevni boravak u gradu podno Marjana bio vrhunski doživljaj a svaka izjava iz piščevih usta odlazila je…

više

PREMINUO ANTE GLIBOTA

U Parizu preminuo velikan hrvatske i francuske  kulture te gorljivi hrvatski patriot Ante Glibota

tekst: Vesna Kukavica, Hrvatska matica iseljenika

Znameniti povjesničar umjetnosti, ekonomist i publicist te neumorni borac za hrvatsku slobodu i neovisnost Ante Glibota (Slivno kraj Imotskog, 15. VI. 1945. – Pariz, 29. kolovoz, 2020.) preminuo je u Parizu, ostavivši francuskoj i hrvatskoj kulturi golem opus.

Osnovnu školu pohađao je u rodnome Slivnu, klasičnu gimnaziju u Splitu, a Ekonomski fakultet diplomirao je u Zagrebu godine 1969.…

više

KOME ĆEŠ MENE OSTAVITI

Iz naše arhive/ objavljeno 20.06.2014.

piše: Stanka Sršen
T je bio dvogodišnjak kad  je njegov otac otišao u daleku Argentinu. Što je to?  Mali T sa dvije godine nije mogao znati, nije mogao znati ni da su to bile godine odlazaka „trbuhom za kruhom“.

Otac je otišao, ostali su glad i neimaština kao turobna svakodnevica, kao stalni gosti trošnoga doma. Trebalo je nahraniti osmero malih, gladnih usta pa se odlazak na rad činio kao najbolje rješenje. Možda i jedino za oca koji vjeruje da će radom steći bolji život svojoj obitelji.…

više