događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
piše: Sonja Breljak
Vulkanski pepeo paralizirao Europu! Takve vijesti bez prekida ovih dana silaze s malih ekrana ili novinskih stupaca. To postalo tema broj jedan i u Njemačkoj. I stotine tisuća Nijemaca prinudno produžava svoj boravak u kojem od omiljenih turističkih ciljeva. Na snazi je još zabrana leta koja onemogućava slobodu kretanja. Pa se ljudi snalaze na razne načine. Iako tema nije slična po svojemu karakteru, mene u sjećanju vraća deceniju i pol unazad.…
IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
Piše: Sonja Breljak
Lijepo je bilo s kraja tjedna s nogometašima i upravom futsal tima i kluba Croatia, pojaviti se na prijamu što ga je priredio veleposlanik dr. Kovač. Lijepa diplomatska gesta. Obostrano korisna. Pa i sam Croatijin uspjeh je takav. Dvoznačan. Pokazuje integriranost hrvatskog kluba u njemački sportski i društveni sustav. Ali i postojanje i očuvanje hrvatskog identiteta u Berlinu i Njemačkoj. Tko zna koliko je samo klubova koji ukazuju na hrvatsko porijeklo u cijeloj Njemačkoj. Koliko je entuzijasta, zaljubljenika u nogomet, sportskih volontera, ugradilo sate, dane i godine, slobodnog vremena i obilna sredstva, rad i trud na…
I BLAGDAN JE LJEPŠI UZ NJEN GLAS
piše: Sonja Breljak
Prepuna crkva svetog Sebastiana u vrijeme netom minulog Velikog tjedna i crkva svetog Bonifacija u dane proslave Uskrsa, uživala je u prelijepim duhovnim napjevima. Crkveni zborovi su dali sve od sebe da vjernicima učine ljepšim ovo vrijeme. Zborove su na orguljama pratili sestra i brat, Vesna i Ante Bagarić a u crkvi na Spandau Suzana Smolković.…
PAVAO MARTINIS rođen 31.10.66. god.u Splitu, djetinjstvo i ranu mladost proveo u Komiži i Visu. Prvu zbirku pjesama pod nazivom “Vrtlog nemira” objavljuje sredinom 90-tih a kasnije i drugu zbirku “Između jave i sna”.
Pavao Martinis odnedavno živi u Berlinu. Piše pjesme i kratke priče.
IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
Piše: Sonja Breljak
Uskrs u Berlinu. I ne prebrojah ove godine, koji je to po redu naš Uskrs u Berlinu. Jednostavno, manjak vremena za podvlačenje crte u tom smislu. Ili potrebe…tko bi znao! I tko bi znao je li to dobro ili loše.
Život je pun iznenađenja. Različite vrste. Ponekad onih kojima se promijeni cijeli životni smijer. A ponekad se promjene dogode ili i traže u naoko sitnim stvarima. Poslije se pokaže njihova prava vrijednost.…
Regeln…Regeln…
piše: Anja Breljak
Es gab einen Witz über akademische Regeln im sozialistischen Jugoslawien. Erstens: denke nicht. Zweitens: selbst wenn du denkst, dann schreib es nicht auf. Drittens: solltest du es doch aufschreiben, mache dir keine Gedanken um die Veröffentlichung. Das erledigt sich bei der nächsten Hausdurchsuchung von selbst.
„Ich weiß ja nicht, wie das in Berlin ist.“ So spricht mich der Professor aus der Vorlesung über die Geschichte der Philosophie immer an, wenn er eigentlich nur seine eigene Meinung über die Situation in Bosnien hören möchte. „Aber unsere Studenten sind von Grund auf faul und unwillig. Die Deutschen haben sich Disziplin eingeprügelt, hier muss…
IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
piše: Sonja Breljak
Nedavno mi veli kolega iz domovine kako ima iskustva da naši ljudi vani kad se malo zabave i uhvate raspoloženje, zapjevaju i što se baš i ne priliči. Onako, po koju, što bi rekli, u „domoljubnom zanosu“.
A ja kažem kao iz topa:
– Nije to tako u Berlinu. Naši su ljudi ovdje kulturni, civilizirani, integrirani. Svi skupovi, zabave i sportski susreti su miroljubivi. Nema ovdje scena kakve se mogu viđati za…
VELIKA JE ODGOVORNOST I SVEĆENIKA I NOVINARA
piše: Sonja Breljak
Fra Josip Bebić, delegat za inozemnu pastvu u Njemačkoj, boravio je s kraja prošloga tjedna, tri dana u Berlinu. Tijekom boravka je, već uobičajeno za ovo korizmeno vrijeme, vodio Tečaj za zaručnike, buduće bračne parove koji se imaju namjeru vjenčati do kraja ove godine. Fra Josip Bebić je za boravka u Berlinu, vodio i nedjeljna misna slavlja u crkvama svetog Sebastiana, svete Marije i svetog Bonifacija. Vrijeme…
IZ NOVINARSKE BILJEŽNICE
Piše: Sonja Breljak
Šta sam samo puta u ovo vremena provedena u Njemačkoj, sama sebi rekla:- Ipak je to dobro! Pa još smo s ovim našim ratom prošli kako-tako. Koliko je samo drugih ubijeno, ranjeno, trajno unesrećeno. A mi … izgubili tek dom, kuću, stvari, materije… sve nadoknadivo. Istina, i obitelj i prijatelje. Ipak! Prikupljamo rasuto. Nešto se još da spasiti.
Pokušavam tako godinama sama sebi reći: -Ništa mi nije. Samo nastavljamo. Idemo dalje.
Ali, jest!
Da se to uvijek tako može. Trideset godina provedoh tamo gdje sam…