Stipo Lučić
Na zrakama sunca, livadama plovimo ljetnim
U razgovoru ugodnom, okupani mirisom cvjetnim.
Vjetar joj mrsi kosu, darivamo se riječima dragim,
Milujemo mislima i penjemo proplankom blagim.
Sad tu, sad tamo, dječački razdragan biram najljepše cvijeće,
Na vrhu, nehotice kao, pružam joj kiticu. Od srca? Od sreće?