Dragica Šimić
Kad prođe ljeto i jesen tiho
Ukrade tebe sa moga puta
Suza će opet kapnuti nježno
Na mokru travu kraj cvijeta žuta.
Umrijet će trave bez tvojeg glasa
bez tvojih rima
Pomest će vjetar osmijehe sretne
Kad se u snove useli zima.…
Tragovi postojanja
moja tišina je jedro nasukano
Stoljećima, sveci Filip, Jakov
Nisi nosio svoj križ
Ja imam pravo da sumnjam
Ne traži mene sad u ovom grobu,
Sad kad je sve prošlo
Wenn der Mond sich zu dir neigt,
Neke stvari čovjek nikad ne zaboravi,