Anđelka Korčulanić
Gledam te razgolićenu,
u duboku snu bestidno si lijepa.
Ne marim sve i da tisuću sitnih mana
pod tisućom starih ožiljaka kriješ,
svjedočim stihom, ljubav spram tebi je slijepa.
Ni za što ne marim sve dok si moja,
sve dok me toplim dahom griješ.
08 POEZIJA
TO JE MOJA DALMACIJA
ZIMZELENOM ZATRPANO
PRESAHLA NOĆ
MA, DI SMO SE MAKLI
Iz naše arhive/ objavljeno 11.02.2015.
Ivan Dobra Žirjanin
Ma, di smo se makli o’ svoga komina,
kajno da smo raci, a mirine vapu
duše ke su pošle sa svitlon lumina,
pa su rastužile i ‘nu škuru napu.
Ma, di smo se makli, da nan drugi šiju …
Ki će peku par’ćat i kruh zaprećati;
namistit trnoge i skuhat lušiju
ka’ će se, prez ikog, i sutra snoćati?…