MALO O BERLINU, VIŠE O SRCU

piše: Slavica Sarkotić

Čovjek voli djecu. Naravski. Gotovo svaki čovjek. Ima i onih koji ne vole nikoga ali ti su srećom rijetki. Slijedom toga, volimo i unuke. I nema toga što ne bismo za njih učinili, zar ne?

Da odu na Aljasku pokušali bismo za njima. A oni nam vječno izmiču, kao što je i red, jer oni rastu i razvijaju se a mi starimo i postajemo slabiji.…

više

ZAŠTO SAM ZAMRZILA OGLEDALA

piše: Miljenka Koštro

Čula sam oglas preko lokalnog radija. Traže mladu, sposobnu djevojku za rad u trgovini odjeće, u samom centru grada. Učinilo mi se privlačnim. Porazgovarala sam sa svojom bolesnom majkom koja me ohrabrila: – Marta, ti to možeš.

Novac nam je nužan, jer živimo u davno sagrađenoj i oronuloj kući, na rubu grada, od socijalne pomoći.…

više

KAKO JE KOD TEBE

stihovi i slika: Nada Vučičić

Ne znam kako je kod tebe na zapadu
Koliko je mrtvih već duša i vidiš li dupine
Okrećeš li se prema istoku ili toneš u more
Ne znam ali pitam noću plavu Lunu i zvijezde
dok očima slijepim kroz mikroskop gledam
nadajući se da razmaz na stakalcu istinu nosi…

više

PJESNIČKA PRIČA IZ KAFIĆA

piše: Nikola Šimić Tonin

Svaki kvart ima svoj “kafić Uzdravlje“ gdje se dolazi na najbolju kavu, ledeno pivo ili čašicu razgovora. Kvartovske kafiće u kojima je kava uvijek dobra, a konobari znaju više o nama od nekih prijatelja ritualno posjećujemo zbog osjećaja drugog doma u kojem ne moramo prati posuđe. Ne moramo niti poručivati piče, po dijelu dana, konobar/ica već zna što pijemo. Dovoljno je doći i sjesti i piće već stiže.…

više