Marijana Dokoza
Tek mi je jutro donijelo san
Noć mi je misli krala
Na milo lice u koje sam gledala
Kada bi me obuzela čežnja za daljinama
To lice mi je kazivalo da su daljine koje ištem, toliko blizu
Da ih mogu dodirnuti!
Kako?
Ako zatvorim oči i pomiješam se s nebom!…
08 POEZIJA
TVOJE LICE
Marijana Dokoza
Kad je bila sreća imala je sličnost jednoj ljetnoj večeri
Nosila je krunu od sjajnih zvijezda
Odjeću skrojenu od mjesečevih želja
Kad je bila sreća,
još u san je udarala.
Utopljena u nježnosti tih udaraca
Nije me htjela vidjeti iako je pored mene prolazila
Niti me okrivila svojom pojavom…
TREĆE JE MINULO LJETO
BIJELI OBLAČAK
SJETNI SAN
PRED ZALAZ
MOJA LJUBAV
ZVUCI ULIČNOG SVIRAČA
UNATOČ (…)
Adolf Polegubić ………… 8. svibnja 2011.
navikao sam na tišinu
tako me snažno znala zahvatiti
da ništa osim nje nisam zamjećivao
ni raskoš krajolika
ni nasmiješena lica
DA SE NE ZABORAVE “BIJELI LJILJANI”
Kako nas pamćenje ponekad slabo služi …pamćenje i sjećanje na događaje iz bliske nam prošlosti, na ljude …odrasle, djecu …što su u besmislenim ubijanjima u punini života zaustavljeni?! Kako ponekad slabo pamtimo …kako ponekad nepravedno zaboravljamo …spočitava i autor Jerko Zovak, u kolumni objavljenoj na portalu sbplus. Mi pamćenje osvježismo, pjesmu pronađosmo, s Vama podijelismo …da se ne zaborave bijeli ljiljani!
BIJELI LJILJANI …Stanislava Čarapina /1930. Tomislavgrad- 2003. Slavonski Brod
/ Djeci poginuloj 27. svibnja 1992./
Jutros su ljiljani sneni,
ljiljani mladi, bijeli
kosom bezumlja pokošeni,
u snop pali i uveli.
Jutros su sve lopte probušene,
ispuhani prozračni baloni,
zlatokose lutke izgubljene,
niti jedan kliker da zazvoni.
Jutros su sunčane zrake
u ime palih ljiljana
rastjerale tamne oblake
i prostrle zlatno runo dana.
U razdoblju studeni 1991 . –rujan 1992. u gradu i okolici Slavonskog Broda,
od bombardiranja i granata poginulo je 28 djece u dobi od dvije do sedamnaest godina.
A koliko tek u cijeloj nam domovini?! Na vječni spomen im bili “Bijeli ljiljani” …