događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
–Jeeeee …al to su Švabe, ne možeš ti to uspoređivati
piše: Emil Cipar
Eh kakvih sve susreta nije bilo u ovoj rubrici. Iz kojih sve krajeva svijeta nisu bili ljudi koji su se ovdje susreli. Svaki od njih donio je svoj način razmišljanja, razlike su sa svakim susretom bivale sve manje.
O jednom susretu posebne vrste riječ je u ovom prilogu. Ovdje su se sastale dvije kulture. I nije to bio njihov prvi susret. Ali… idemo po redu:…
Sve se kreće, sve se neprestano mijenja …stvari nastaju, mijenjaju se i propadaju
tekst i foto: Emil Cipar
–Europa će postati skup regija i prestati biti skup političkih država. Sjećam se ove „spike“ njemačkih, nizozemskih i belgijskih političara s početka 80-tih godina prošlog stoljeća.
Putovao sam često u to doba iz Remscheida u Njemačkoj u Antwerpen u Belgiji. Nije to neka udaljenost …250 km otprilike, ali …uvijek je trajalo.
Kod Aachena se prelazila njemačko-nizozemska granica i uvijek je bilo čekanja. Aachen je grad u tri države i patio je od te…
Ne daju veseli Šokci …kažu: pa nisi jeo kolače, nisi čuo pismu…
piše: Emil Cipar
Iako smo već odavno zaglibili u zimu koja je to samo kalendarskim nazivom, još uvijek se nisam privikao na rascvjetane tratinčice i maslačak u siječnju.
A ni od društvenih događanja ništa spektakularno. Neki sugrađani su otišli na skijanje po inozemstvu, a većina ih je ostala kod kuće ne znajući što bi sa sobom. Božić, Nova godina, Tri kralja… sve je to iza nas.…
Objavljeno 6. veljače 2012.
SUSRETI
piše: Emil Cipar
Rubrika u kojoj ovo čitate zove se Susreti. Nekada davno, kada je ova naša stranica počela rasti dadosmo joj to ime, vjerujući kako je to samo privremeno rješenje dok ne nađemo nešto bolje. Radilo se o mjestu za tekstove, koji nisu ni kolumna, ni reportaža, ni vijest, ni priča…
U njoj možete naći naše susrete sa raznim osobama, mjestima, gradovima, povijesnim likovima… Svi oni su…
Svaki čovjek ima svoju priču
Emil Cipar
U ovo predbožićno doba u godini 2013. trgovine se trude ponuditi baš sve kako bi nam Božić bio ljepši, kako bi darovi bili smislesniji, kako bi osvjetljenje na božićnom boru bilo up to date… drugim riječima: ne smije ništa faliti.
Božić, mi, trgovine, nakit, darovi… sve je to jedna priča, priča kakvu bi htjeli, željeli imati u životu, ne znajući kako nam je taj život pripremio jednu drugu priču namijenjenu samo nama …našu priču od koje ne možemo pobjeći, ma koliko god se trudili.…
Den Ersten der Tod, den Zweiten die Not, erst den Dritten das Brot
piše: Emil Cipar
–Odlazite samo privremeno. Vratiti će te se vi nama kroz godinu, dvije… a onda ćemo nastaviti graditi naš socijalizam i živjet ćemo opet svi zajedno i složno
Sjećate li se! Tako su nam govorili 60-tih i 70-tih godina. Sumnjam kako bilo tko razuman danas vjeruje u tu bajku ali mnogi još uvijek sanjaju o povratku i zajedničkoj izgradnji zajedničke nam domovine.…
piše: Emil Cipar …objavljeno 18.12.2012.
Nekako zaboravljeni, izašli iz mode, potisnuti blještavilom današnjice… su anđeli među nama. Stariji se sjećaju molitve „Anđele moj“ iz djetinjstva.
Moram priznati kako sam ih i sam pomalo zaboravio. Osjećam da su tu, osjetim kako me čuvaju, ali njihova djela pripisujem sreći, sudbini koja mi je naklonjena. U molitvi ih ne spominjem.
A svatko ima svoga anđela. I to čak dva. Jednog dobrog i jednog…
Iz naše arhive …objavljeno 16. studenog 2011.
piše: Emil Cipar
Kolika je naša osobna pobožnost i koliko smo ponizni i maleni pred Bogom, je pitanje koje si ne postavljamo često. A trebali bi! Trebali bi zbog nas samih, ne zbog okoline kojoj tu svoju pobožnost često prikazujemo u krivom svjetlu.
Prilika za osjetiti vlastitu pobožnost je bezbroj, samo ih ne želimo vidjeti, pravimo se kao da ih nema. Mislimo da je dovoljno biti viđen na misi, procesiji, na nekom svetištu……
Iz naše arhive. Ovaj post objavljen je prvi put 25. studenog 2012.
Piše: Emil Cipar
Ovih dana sretnem poznanike …bračni par srednjih godina bez djece. Sretnem ih na ulici i pozivam ih na kavu u obližnji kafić…
…Joooj nemamo vremena …oboje će u glas. Kupujemo perilicu za suđe, pa obilazimo trgovine, a tek smo počeli sa obilaskom.
Nismo se dugo vidjeli i kad jesmo onda je to bilo u predvorju kazališta, u prolazu, na nekoj promociji… Nekako se ipak odlučiše za jednu kavicu „na brzaka“, ali onda stvarno moraju.…
