tekst: Nataša Pecić-Janković
Volim se rano probuditi jer onda mogu ponovno doživjeti i proživjeti svoje snove. Jutro najbolje oslikava moje ciljeve i ideje za koje živim.
Nisu to veliki ciljevi ni ideje… to su skromna i jeftina saznanja. Više, znam da ne mogu.
Moja sudbina je u isključivo mojim rukama i često se pitam: “U čemu griješim?”
Puno me ljudi povrijedilo, vrijeđaju i danas ali nikome ne zamjeram. Mislim da je sve imalo svoju svrhu, da ojačam i budem hrabrija.…