događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Marija Juračić
U mom se gradiću, sada već tradicionalno, svake godine održava doček cara Franje Josipa.
I ja ne znam, tko je ovdje lud. Narod oduševljeno kliče i plješće čelniku carevine koja nas je stoljećima tlačila, koja nam je i našeg Zrinskog skratila za glavu.
Umjesto da viče: “Doli monarhija! Doli strani zavojevači!” on kliče, kao da mu je Franjo rod rođeni i kao da će sad isuti vreću s …
Priča iz Iloka
piše: Marija Dobošević
Gospodina Ziera (Cira) stari Iločani dobro znaju. Wilhelm Zier rođen je u Iloku 13. rujna 1933. godine. Tu je i odrastao, završio osnovnu školu i stolarski zanat, a krenuo je i u večernju školu. Zbog brojnih obaveza nije ju završio iako kaže da je puno korisnih stvari baš tamo naučio pogotovo od nastavnika Bezjaka, iločkog umjetnika i boema, koji je već tada uočio njegov talent.
Sa 16 godina počeo je raditi, ali i uz posao od rane mladosti uključio se u kulturna i športska društva i zbivanja u Iloku. …
piše: Marko Jareb
Siniša Špaleta je bio časnik u Barunslavskoj vojsci, ili možda dočasnik, nije posve sigurno, samo je sigurno da je bio u kopnenoj vojsci. Rođen je u Britvaniji i po narodnosti je bio britvanski Stolik. Nakon umirovljenja ostao je živjeti u Mandacu. Žena mu je s Trivika, otoka u kovanskom arhipelagu. Dok još nije išao u mirovinu dolazio je na Trivik uglavnom ljeti na godišnji odmor kod ženine rodbine.
Čovjek je bio malo debeljuškast, ne puno visok, jakog vrata,…
piše: Branislav Antov Mikulić
Bio je 15. maj. Moj rođendan, dobro se sjećam. Prvi rođendan koji sam proveo sâm. Sâm samcat i usamljen. I još sam morao raditi, mada je bila subota, vikend za sve osim za mene. Radio sam u hotelskoj sobi u Valletti. Spremao se za nimalo lake pregovore u Ministarstvu rada Republike Malte. Imao sam osjećaj da se sve urotilo protiv mene, čak i vrijeme. Dan je bio prekrasan, sunčan s azurno plavim nebom i još plavljim morem posutim bijelim brodicama. Tu ljepotu izvanjsku bih povremeno poglēdao kroz…
piše: Marko Jareb
Tonka Jadrin je rođena na otoku Poliću, a udala se u Slitinu, gdje još i dan danas živi. Na rodnom otoku Tonke Jadrin ima dva mjesta i to Lučac i Škerat, Tonka je rođena u Lučcu od oca Miška i majke Blaženke.
Imala je još tri brata i pet sestara. Nije ih baš život mazio, živjeli su od škrte zemlje i od malih nogu morali su kao djeca s ocem i majkom ići u polje i raditi sve što je trebalo. Tonka dan danas priča kako se sjeća svih puteljaka i staza koje su vodile do njihove …
piše: Branka Oreb-Jerković
Dok u dubokoj hladovini čitam mudre izreke slavnih pisaca prisjetila sam se savjeta naše suside u Prndejevu selu u Vignju.
Ta draga starica – bijele kose i ružičastih obraza kao u djevojke – bila je nepresušni izvor mudrosti i rado sam s njom pričala o svemu i svačemu – kako su toga ljeta rodile smokve i kako u Splitu školuje unuka za doktora i o njezinom životu bijele udovice jer joj je muž otišao u svit trbuhom za kruhom…kao i moj dida Nikola.…
Iz naše arhive/ objavljeno 29.08.2017.
piše: Marija Juračić
Nakupile se godine na leđima, ali nakon sedamdesete Marta ih više nije brojala. Još joj je noga hitra i stopalo još uvijek nalazi pravi kamen grbavog velebitskog puteljka, a oko još uvijek razabire i najmanje promjene na škrtom, sivo nijansiranom krajoliku.
Tek pogled u malo, ostrugano ogledalo koje visi na zidu njene jedine, skromne, ali čiste i uredne sobe, uporno joj šalje signale da su godine prohujale, da je planina uzela njenu mladost i ljepotu, da je tu negdje u tom kamenu koji s vjetrovima druguje, ostao…
tekst: Armin Pohara
Teta Grginca je u našu kuću, najčešće ponedjeljkom, donosila svjež sir, kajmak i mlijeko. Ponekad je donosila i kao zlato žuto kravlje maslo.
To je uvijek bio lijep dan kome se mama a i mi posebno radovali… osim ako joj tata Esad nije ostavio plaću zato što su se dan prije nešto posvađali. Razlozi svađi su se vrlo brzo zaboravljali ali su uvrede i ljutnja trajale duže…ovisno o maminom otporu.…
II dio/ prvi dio, priča naslova PRVI KORAK
piše: Branislav Mikulić
Istina, godinama me kopkala silna žurba Božija pri stvaranju svijeta, ona od šest dana.
Lako bih ja to riješio da je samo do mene, jednostavno bih je odbacio. Ali milioni ljudi, možda i čitava milijarda vjerovaše u tih sudbonosnih nekoliko dana.
piše: Marko Jareb
Svatko u svome zarogu s lašunom u ruci su Ambrozije i Tome Milin. Arvaju Dulibu. Tu Ambrozije planira posaditi mladi vinograd od najmanje tri tisuće panja. Loze koje trenutno radi već su pri kraju i ne isplatu se raditi, a dosta su i raspršene, u više su djanica, po nekoliko stotina u svakoj.
Ovaj posao koji sada rade je priprema terena za sadnju mladog vinograda. Na tako pripremljenu zemlju posade se najprije divlje loze, a onda se na njih nakon godinu ili čak dvije godine navrću…