događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Piše: Kristina Uremović
Sloboda. Samo jedna riječ koja probija sve moguće okove, pobjeđuje ratove i gazi sve pred sobom. Riječ za koju se ubija, samo da bi postala realnost iz nekadašnjeg pustog sna. Tako je barem nekad bilo, ljudi su bili spremni za nju dati i vlastiti život.
Željeli su je jednako kao zrak koji su disali, do krvi branili su nešto što im nitko nije imao pravo oduzeti. Bili su svjesni za što se bore. Bili su svjesni što žele. Bili su svjesni za što žele umrijeti.
piše: Slavica Jurčić
Njih dvoje, Mila i Filip već dugo su u braku – dvadeset godina. Imaju malo toga zajedničkog.
On je aktivan i poslovan čovjek, a ona zatvoren tip.
Djeca su im već otišla na fakultet, a njih dvoje ništa više ne veže jedno za drugo. Nema više bliskosti ni razumijevanja među njima.
Filip je primijetio da se njegova supruga više njemu ne obraća. …
Piše: Joso Špionjak
Nada je riječ koja budi posustalu energiju u čovjeku. Omiljena je i često se upotrebljava u razgovoru, ili pak kao vlastito ime. Nazovimo tako i našu junakinju u ovoj pripovijetci. Nada se udala u 18. godini života. Spretna je to i okretna osoba za koju su govorili: „Blago njenom mužu, ima pravu ženu i domaćicu.“ U prvim godinama braka je rodila dvoje djece. Ubrzo je sagrađena i nova kuća u koju se sva sretna uselila sa svojom obitelji. Nažalost, ta sreća je bila kratkog vijeka zbog izbijanja zlokobnog rata 90-ih godina. Poput mnogih i njena obitelj je morala napustiti svoje ognjište.…
Tekst: Stipo Lučić
Božić u Zaprešiću i ove godine bio je posebno obilježen. Na sv. Stjepana i sv. Ivana, navečer, održane sedmu godinu za redom predstave uprizorenja Živih jaslica u organizaciji udruge “Stepinčeva oaza mira” iz Zaprešića. Scena je postavljena na gl. Trgu, tzv. Šetnici, na površini cca 1500 m². Samu scenu radili smo i postavljali mi članovi udruge s vrlo oskudnim sredstvima, doniranim otpadnim materijalom sa pilane, slamom, kukuruzovinom, malo sijena za životinje i naravno s puno ljubavi i truda članova. …
piše: Slavica Jurčić
Mirta je bila trgovački putnik. Nudila je ljekarnama proizvode farmaceutskih firmi. Auto joj je drndao po kaldrmi i to je nju jako ljutilo. Trebala je već stići kući. Sada joj se obilo o glavu to što je htjela stići ranije. Krenula je nepoznatom blatnjavom cestom punom rupa.
Posao kojega je obavljala pomalo joj je već išao na živce. Imala je dovoljno novaca i želju da traži neki bolji posao, a ne da se ovako potuca po raštrkanim i nepoznatim selima.…
Božić iz moga sjećanja
piše: Slavica Jurčić
Moje djetinjstvo je bilo lijepo. Mama se trudila da Božić u našoj obitelji bude nama djeci veselje.
Miris kolača širio se cijelom kućom, a moja mlađa sestra i ja znale smo viriti mami u kuhinju ne bismo li gricnule koji kolačić.
Na Badnjak je baka pekla ribu. Bila je to papalina, mala sitna ribica koja je cvrčala na ulju u tavici. Papalina je imala mali hrskavi rep i on je bio najslađi za pojesti. Seka bi stala kraj bake i grickala potajno riblje repiće. Uz nju bi i mačak vrebao da šćapi koji zalogaj. Umiljato bi se provlačio oko bakinih nogu.…
tekst: Slavica Jurčić
U svakom selu postoji žena koja voli sve znati.
Tako je i snaša Jela voljela prenositi vijesti u „povjerenju“.
Dan joj je počeo tako što se ujutro žurila puteljkom koji je vodio od njene kuće do kuće prije Mare.
Mara je upravo podojila svoju kravicu i krenula cijediti mlijeko u lončiće da djeca prije škole popiju koju čašu zdravlja, kako bi to ona to kazala.…
piše: Slavica Jurčić
Marijan je sjedio za šankom i pijuckao pivo. Njegovi prijatelji su ga provocirali i dobacivali posprdne šale. Predmet njihove šale bila je Marijanova žena Gabrijela. Ona nije mogla ostati trudna pa se činilo da je njihova ljubav polako počela kopnjeti.
„Lako se vama šaliti!“ rekao bi Marijan i krenuo kući svojoj mladoj, lijepoj Gabrijeli.
tekst: Božica Bobošević
Prvi snijeg je pao, zamrznuta okna prozora mame nas van.
Pahulje vijore, svi lašte saonice slaninom da što brže voze. Drvene skije, kajiši i zadnja provjera …može se krenuti!
S ulice odjekuju glasovi …Nataša, Marina, Danijela, Božica …svi smo tu spremni! Stare jakne na leđima, stare cipele i promrzle noge u čarapama ali sretni i zadovoljni. Spuštamo se niz brdo dok fijuče hladni vjetar.
Ponekad se zabiješ u drvo pa i prevrneš ali ne odustaješ. Saonice jure niz brdo, vreće pune slamom klize, lete sve do cilja.…
piše: Joso Špionjak
Nedjelja je.
Bojažljivo padaju prve pahuljice snijega u mjesecu studenom.
Vozimo se prema klinici Großhadern u Bavarskoj.
S jasnim ciljem pred očima na koji želimo što prije stići putovanje nikada nije teško.
A i živahni razgovor nam daje dodatnu motivaciju.
Mira je ime koje će se najčešće spomenuti. Upravo nju želimo posjetiti.…