događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Slavica Jurčić
Kata je žurila u školu na posao. Školska kuhinja nije mogla početi s radom bez nje.
Toga jutra obilno je sniježilo. Ona je znala da će malo kasniti. Pogledavala je niz cestu čekajući autobus. Noge su joj bile mokre. Nije imala za nove čizmice.
Katu to nije brinulo. Njena briga bili su mališani u školi i djeca slabog imovinskog stanja koja se nisu mogla hraniti u školskoj …
piše: Slavica Jurčić
Julija u ranim četrdesetim na prvi pogled izgleda prekrasno. Njena figura je kao isklesana i na njenom licu ima samo par borica.
Ta krasna žena koju mnogi poznanici cijene i vole, krije nešto. Većinom se njen dan vrti oko njene obitelji i svakodnevnih obaveza.
Svaki dan ujutro sprema djecu u školu, a suprugu nakon kave…
piše: Slavica Jurčić
Stasita mlada žena s malim djetetom stajala je u vlaku. Djevojčica u njenom naručju igrala se s njenim lančićem.
Marica i Klara su putovale kod djeda i bake u Garčin. Marica je netom ostala udovica.
Vlak je bio pun njemačkih vojnika i drndao je, vožnja nije bila sigurna. Marica je znala da ne smije pokazati strah ili slabost, iako joj je bilo teško.…
Legenda o vještici svekrvi i njezinoj snahi
Piše: Slavica Jurčić
Moja baka je nas djecu u dugim zimskim večerima znala zabavljati, a i plašiti legendama iz njenoga djetinjstva. Jedna od njih je bila priča o vješticama.
U Dalmaciji je bio običaj da snaha ide zadnja u postelju i tako je bilo i u ovoj kući. Naime, mlada snaha nakon svatova ostala bi u kuhinji i čekala da svi legnu, ali njena svekrva je uporno ponavljala: – Samo ti lezi ja još imam posla.…
Piše: Josip Mayer
Kako sam bio ugostitelj, želim progovoriti o konobarima i konobarenju. Iako ne po struci, uvijek sam bio spreman nešto dobroga snimiti i preuzeti od drugih kolega ugostitelja. Ponekad bi mi u prevelikom ugostiteljskom prometu i pojedini prijatelji ugostitelji priskočili u pomoć.
Konobare smo zapošljavali vikendom i nikada si nisam mogao dozvoliti da se goste ne posluži onako, kako bi i sam kad dođem u neki lokal poželio biti poslužen… iste manire smo zahtijevali i od svojih konobara.…
piše: Slavica Jurčić
Travnik u Bosni i Hercegovini, sedamdesetih. Lijepa Brođanka upoznaje mladog studenta iz Alžira.
Nazvat ću ju Ana. Mladić je Ali.
Ali i Ana su se upoznali preko zajedničkih prijatelja. On je dobro poznavao naš jezik jer je godinama studirao u bivšoj Jugoslaviji.
Ana je došla u posjetu svojoj rođaki, i …zaljubila se! Nije gledala…
Svjedočanstvo o obraćenju nevjernika u Africi
Piše: Katica Kiš
Mladi studenti medicine, pravi hrvatski kršćani, Tomislav i Mija, upoznali su se za vrijeme studija. Tomislav je bio miran i povučen, dok je Mija bila živahna i vesela osoba. Stoga su se dobro upotpunjavali i harmonirali u mnogo čemu, kako u studiju tako i u privatnom životu. Mladi ljudi su poznati po mnogim novim idealima i sprovođenju svojih ideja u djelo.
Po završetku studija, odlučili su zajedno ovi mladi liječnici, da prvi svoj praktični medicinski rad odrade u Africi, gdje je medicinska usluga bila najpotrebnija. Glavna motivacija im je bila pomoći bolesnim ljudima i očuvati dragocjene ljudske živote. U Africi još uvijek haraju mnoge zarazne bolesti i pošasti.…
piše: Slavica Jurčić
Početkom prošlog stoljeća iz Dalmacije i Like se brojne obitelji sele u rodnu Slavoniju.
Domaće stanovništvo ih je gledalo kao tuđince. Nisu im bili naklonjeni i to se odražavalo na njihovu prilagodbu u novom zavičaju.
Tako je i Zora sa svojom obitelji, iz Like doselila u jedno veliko šokačko selo.…
Piše: Jadranka Ivanović- Bolog
Rođenje boli, ljubav, odrastanje i starost boli, samo smrt ne boli kad se sve to nije preživjelo, ali na sve to treba biti i spreman i ne štedjeti se, ponajviše ne u ljubavi.
Od svojih roditelja je naučio respekt prema starijima, bolesnima, nemoćnima i respekt prema Bogu, iako ni oni sami nisu nešto previše znali o njemu. Bog je za njih bio slika, fresaka, kip, crkva puna naroda na nedjeljnjoj misi, vjerskim blagdanima, sahranama, vjenčanjima, krštenjima.…