događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
piše: Kitana Žižić
Posve nenadano saznala sam ovog ljeta dvije nove zanimljive činjenice iz života šire obitelji. Prva je da nisam usamljena u padanju u more pri izlasku iz broda. Prije mene pao je pod bolsku rivu mlađi brat mog oca. Druga se odnosi na ljubav spomenutog strica prema pisanoj riječi.
Njegov stariji sin poslao mi je očeve bilješke, koje je vodio u formi dnevničkih zapisa…
piše: Dragica Križanac
Sanjala sam sinoć čudan san. Naoko običan, kakav sanjaju mnogi emigranti. San o povratku. Makar nakratko, na mjesta iz mladosti.
Elem, sanjam ja kako sam se vratila na radno mjesto iz mladosti, poslije dugo, dugo vremena. Vojna istraživačka industrija, vrlo poseban odjel ‘Razvoj’. Hoću reći razvoj kemijskog naoružanja, kompozitnih goriva, eksploziva, uz to prateća stručna biblioteka i dokumentacioni centar.…
piše: Kitana Žižić
Muke ti ježove! Što me to dvadeset šestomjesečna unučica pita? A ne želim joj pokazati da je baš i ne razumijem. Ne smijem je obeshrabriti. Nedavno je počela govoriti. Vedra, vesela i, čini mi se bistra, u jaslicama se igrala bez da se riječju oglasi. Malo me to čudilo, da ne kažem brinulo, ali tješila sam se da je to valjda samo faza u razvoju.…
Znatiželja i ljubopitljivost su bili omiljeni alati kojima sam otkrivao svijet oko sebe. Oduvijek je tako sa mnom bilo, odmalena. Vremenom je to u meni samo raslo i jačalo. Konačno, to me je nauci dovelo.
Pitanja sam mnoga sebi postavljao, htio odgovor na njih naći. Pa i takva za koja nauka odgovora imala nije, gdje je nemoćna bila. Kao, recimo, ona o postojanju sila nadnaravnih i svega drugog što se rukom opipati ne može, okom vidjeti ne da. I o mnogočemu ostalome što se dimenzijom četvrtom naziva, a koju se ne da izmjeriti, nego u nju vjerovati treba. Bez dokaza.
Radoznalost me ta povela u odjele biblioteka koje nikada ranije pohodio…
autorica: Kitana Žižić
“Co badodu”, rekao je Stipe i golim rukama zdrobio osinjak. Poveći. Da nije bilo više nas prisutnih u ulozi začuđenih promatrača, nitko nam poslije ne bi vjerovao.
Već nekoliko dana na desnom bedru širio mi se otok od uboda ose. Nisam sklona alergijama, ali osa se baš plašim. Ne znam kako nisam ponijela nikakve antihistaminike i Fenistil gel za ublažavanje svrbeža koji prati reakcije na koži nakon …
Pitanje vječno: Tko je ubio moga oca?
piše: Zvonimir Mitar
Moj pokojni otac Stjepan Mitar, od svoje 7. ili 8. godine života, do ženidbe s mojom majkom, živio je u Slavonskoj Orahovici, a onda je prešao u Osijek, gdje sam se ja rodio 1941. godine.
Bio je vrlo sposoban i u Osijeku je imao prijevoznički ugovor s Gutmanovom željeznicom, a imao je i trgovinu i gostionicu.…
autorica: Dragica Križanac
Bio je to oproštaj u njenu čast. Organizacija u kojoj je radila priredila joj je oproštaj. Iz respekta prema njoj , koja gotovo više nije jela, organizacija nije zakupila večeru u klasičnom restoranu, nego skupocjeni tea- party u Amsterdamu. Bio je to luksuzni švedski stol uz kušanje raznih vrsta bioloških čajeva, uz slatke i slatke slastice. Svako je našao nešto za sebe, a slavljenica je pojela par listova salate i popila đus. Održali su joj govor, podijelili darove.…
piše: Kitana Žižić
Bolnica može biti bilo gdje. Važno da je efikasna. Ponekad i bez liječnika, bez medicinskog pomoćnog osoblja, bez aparata i lijekova. Treba joj samo ljubav, a to “samo” nije malo ni nedostatno. Bolest treba liječiti holistički…
Ispričat ću vam svoj boravak u takvoj bolnici. Doduše, kad danas u mislima dozovem „bolnicu“ u staroj kući na Škoju, preispitujem tijek zbivanja kako ih pamtim.…
(Priča je dobila Pohvalnicu Hrvatskog sabora kulture 2017.)
Autorica: Ivanka Jularić (Ćulap)
Da ljubav doista boli, Anđelka se uvjerila na vlastitoj koži. Njena i Nikolina ljubav je počela u drugoj polovici osamdesetih, pred sam kraj socijalizma, dok su još vladale parole: „Tuđe nećemo, svoje ne damo!“, „Snađi se druže!“, „Ništa nas ne smije iznenaditi!“
Utjecale su na njihov razvoj u tolikoj mjeri, da su ih primjenjivali i u svakodnevnom životu.…
