Sanjala san noćas jedan puno lipi i šesni san. Kurjoži šta, a?
Mislite da mi je u san doša koji zgodni tip? Ma ke, e…
Štagod slasne spize? ni to.
Sanjala san pun portafoj pinezi, u mene , e… asti sto, di nas je…
događaji, vijesti, najave i aktivnosti Hrvata u Berlinu
Sjećanje …
tekst i foto: Nikša Smoje
Bilo je to davno, stvarno davno, o kako davno. Desilo se to u prošlom stoljeću, ma ne samo stoljeću, već i u prošlom tisućljeću.
U četvrti misec te tako daleke 1981. pošalje kadrovik Jadroslobodne (Jadroplova) Vjeko, nas četvoricu da se ukrcamo na brod MOŠA PIJADE u tamo neki Nanaimo.…
Jučer san puno tila gledat vaterpolo kontra Mađara, ali mi je falija 4. kanal, a prijenos je iša baš na 4.
Kako to nisi prije namistila, a? čujen kako pitate. Ma friga se meni za tv, opče ga ne gledan puno. Dikod se pitan zaradi čega opče plaćan pretplatu i cable tv. Tu ka jeman puste programe, a Barcelonu koju volin gledat kad god igra ne moren vidit. Naši će…
Zdenka Gleiβberg
Joj kak je vani vruće …se gori im bu sa kuruza i se kaj imamo zgorelo. Prave pesje vrućine, pa smo ja i Štefek donesli odluku, nić drugo nek u toplice da se malke odmačemo i namačemo.
Problem je nastal kaj mi onaj moj badeancug od pre deset let nekak ne paše. Cvika sim, cvika tam, jedva sam ga prek navlekla, a bogme i gornji del se neda lahko skopčati.
piše: Joso Špionjak
„Mogu se nositi sa životom. Ne ruši me kriza od onoga …čula, vidila, kazala…”
Tako govori osoba koja je prije 30-ak godina krenula jednim, za naš materijalistčki nastrojen svijet, pomalo neobičnim životnim putom.
Nakon odlaska na privremeni rad u Njemačku, baka je preuzela brigu o, tada trogodišnjoj djevojčici koja je bila jedino žensko dijete u obitelji moga ujaka.…
Sjećate li se Matee Marić, mlade Hrvatice, berlinčanke koja nam je pisala dnevničke zapise s prošlogodišnjeg putovanja Frame HKM Berlin na Susret katoličke mladeži u Sisak?
Nedavno smo prenijeli i njen vrlo lijepo i emotivno naspisani Esej o hrvatskom jeziku i školi…
Možda ste i zaboravili?
No, evo, vrijeme je godišnjih odmora, školskog ferija ali Matea nije zaboravila nas.…
piše: Željko Jelavić
Danas idem na oproštajnu. Moji umiru od smijeha. Lapsus? Ili pak ne? Oproštajne su bile večeri kad se “slavio” odlazak u vojsku.
Večer nakon koje bi se trijeznili dan, dva i nakon toga ošišanih glavuča završili pod SMB “ćebetom” i boksericama koje nikad nisam volio. U njima je bilo previše mjesta i osjećao sam se kao “Jugoslavijo rasti sretna u slobodi”.
Oproštajna je označavala (bar za mene) vrijeme prije i nakon ……
Jučer san malo gledala furešte na kupanju. Ja se kupan u Splitu, jerbo zaradi posla ne moren poč po izletima iako bi rado dikad išla. U splitu jema furešti ka i da si na otoku. Pozapodne na zvončacu teško moš čut našu rič.
I gledan ja furešte, mirin malo, šta ću kurjoža san. Zanima me jesu li puno bolji od nas, barenko ovi šta se oče srednja klasa u…
tekst i foto: Sonja Breljak
Berlin/ Pisala već o tome kako sam u Berlinu nedavno, za posjeta grupe Splićana (i Kaštelana, Osječana, Zagrepčana) koje je predvodio splitski pisac, naš suradnik i dobar prijatelj Marijo Glavaš, nenadano upoznala Anu Deković (Upita: Poznajete li fra Jozu Grbeš?) praunuku Marije Aranza, glavne protagonistice i autorice pisma sinu u Ameriku iz daleke tisuću devesto i neke, koje smo dobili iz arhiva župe u Čikagu zahvaljujući tamošnjem …
piše: Nada Magazin
Dobre stvari za malo para
E… nima više file po butigama. Ne kupuju se do vrja puna kolica potribnih i nepotribnih stvari. Ja san doduše uvik gledala pošto je nešto i mirila šta ću kupit a šta ne, jerbo moji nisu pokrali ni škver ni narodnu banku Rvacke ni Rvacku, a nisan ni ja, vengo mukotrpno radin za svaku kunu.
U velikin butigama na kasi bude čovik, dva i koliko vidin obično…