tekst: Štefica Vanjek
Svaki dan visimo muž i ja na TV-u (mislim ne doslovce, jer bi malo teže s ovom kilažom to mogli izvesti) i što možemo čuti osim korone?
Oboljeli, izliječeni i umrli, saznajemo stalno neke nove mjere za suzbijanje širenja boleštine. Uši su nam već narasle kao magareće osluškujući stanje kako kod nas, tako i u Njemačkoj, jer sve smo više sigurni da nam ovi božićni blagdani neće biti zajednički, i to nas rastužuje.…
Svako jutro već danima, čim otvorim oči prvo provirim kroz prozor ne bi li ugledala kakvu sunčevu traku. I svako jutro početak dana je razočaranje…
Bijah upitana prije nekoliko dana… I kako me oko kamere nekako zumiralo, malko sam se smela, glas mi je nekako podrhtavao…
U propovijedi za Veliku Gospu jedan svećenik je rekao kako nam domovinu rastaču, pa dodao, ali za nas vjernike naša domovina je na drugom svijetu odnosno nebu.
Na Zvončacu je bio plesnjak na otvorenom. Kristalne zvijezde iskucale su nebo reljefnim križaljkama. Plesni podij pod ljetnim nebom vrvio je plesačima, zaljubljenim parovima tijesno obgrljenim uz sentimentalne melodije, kao i onima koji su se netom upoznali i preispitivali svoje šanse.
Tȇško se prȋn žīvȉlo…