piše: Nataša Pecić Janković
Mirne su ulice ovoga gradića, toliko mirne i tihe da osjećam samo lagani povjetarac koji mrsi moju još usnulu kosu. Na trenutke osjetim vjetar koji kao da prolazi kroz kosti, i naježim se jer me podsjeti na ulice moga grada i šetnje pored moje rijeke.
Ali, ja šetam uz more, tako duboko i veliko, tako moćno i neukrotivo. Podsjeća me na snažnog i moćnog vuka samotnjaka koji se trudi ostati dosljedan svojoj samoći. Podsjeća me na tebe…