tekst: Štefica Vanjek
Ovo bremenito vrijeme svima nam je donijelo mnoge promjene, pa sam tako ja baka – postala đak.
Korona je mnogima život izokrenula naopačke pa je tako moja kćerka ostala bez posla i mora putovati na posao u Zagreb. To znači, ode po noći i vrati se po noći pa je mene povremeno zapala briga o unucima, kada i zet ide u dnevnu i noćnu smjenu.…
Svako jutro već danima, čim otvorim oči prvo provirim kroz prozor ne bi li ugledala kakvu sunčevu traku. I svako jutro početak dana je razočaranje…
Bijah upitana prije nekoliko dana… I kako me oko kamere nekako zumiralo, malko sam se smela, glas mi je nekako podrhtavao…
U propovijedi za Veliku Gospu jedan svećenik je rekao kako nam domovinu rastaču, pa dodao, ali za nas vjernike naša domovina je na drugom svijetu odnosno nebu.
Na Zvončacu je bio plesnjak na otvorenom. Kristalne zvijezde iskucale su nebo reljefnim križaljkama. Plesni podij pod ljetnim nebom vrvio je plesačima, zaljubljenim parovima tijesno obgrljenim uz sentimentalne melodije, kao i onima koji su se netom upoznali i preispitivali svoje šanse.
Tȇško se prȋn žīvȉlo…
To treba pitati legendarnu tetu Onicu. Ona nije imala nikakvih dilema oko toga.