piše: Željko Jelavić
Odlazak na more je uvijek bio poseban događaj. Ne djeci, nego meni. Oni su (svih troje) od svojih prvih ljeta redovno išli na more. Čak i kao bebe. Ne, zahvaljujući meni, nego punici koja se davno “pobrinula” za vikendicu. Tako se ja, između ostalog, “udadoh” i za more.
Par mojih skromnih posjeta moru kao dijete gotovo i ne pamtim, ali zato pamtim gotovo sve boravke i “bisere” svojih mladunaca. S najstarijim sam radio (svoje) prve kule u pijesku…